smiješno ime'', govori pogledom Striegl, pokazujući na gradilište na kome se obnavlja Tuškanova kuća. ''Ah, političar…!'', otkreće Matoš glavu; slađe mu je zobati cvjetne aleje, a ima ih. Šutke mȁše bijelo zdanje Velikog Kaptola na Trgu bana Jelačića pa se zapute prema katedrali. Pomiluju onog svim Siščanima dobro znanog svjetlokosog dječačića danonoćno sklopljenih ruku pa zasjednu pored ono malo škrtih rimskih zidina kojima zemljotres ni frizuru pokvariti ne može i starački othuknu. Svejedno je lijepo sve što je in situ, makar su jugozapadni bedem s kulom i ostaci žitnice mogli biti i malkice dozidani. Siscia: Oserijati, Varcijani, Latobici plus Liburni na Kupi, dok nisu nahrupili Huni, Goti, Langobardi, Avari, a za njima, bome, i Slaveni.1c3:T51c,''ZABRANJENO JE Kupanje, plovidba i zadržavanje u koritu rijeke Kupe od Starog mosta do Mosta Gromova dana 07.09….'', sriču – mračina je – zaostalu obavijest na turističkoj info-ploči između Starog mosta i Malog Kaptola. ''Ove je 'Gromove' trebalo u navodnike, a one ništice u datumu su suvišne, nije knjigovodstvo'', kroz zube cijedi Pjesnik. Slikar šuti, on bi info-ploču osmislio malo drugačije. Brecnu se na gvožđuriju na Kupinoj obali, to se – nekakvo sokoćalo sa zvoncetom, vagoneti, nešto nalik nakovnju s volanom – sad, po novom, zove industrijska baština. I dizalica što se natkučila između obale, stare luke i rijeke, sve je to, eto, baština. ''Escape'' bar u logu i na firmi ima vijke, zupčanike i tako to, a posjeduje ta baština i svoj info-centar, u prelijepoj kući zvanoj Holandska. ''Ček, ček, zar ne bi trebala biti Nizozemska?'', mršti se Slikar. Sad je Pjesniku svejedno, mada su riječi njegov alat i pribor. ''Nu'', mršti se Slikar, ''bit će mi red među ljude!'' To mu kolega Dalibor Kojić ima izložbu, baš u Holandskoj kući. Ni Pjesnik ni Slikar ne gledaju datume, izložba je davno otvorena, bit će da su slike već upakovane u kartone i vraćene Koji