Zorana Vidačak obranila doktorsku disertaciju o digitalnoj transformaciji javnih institucija u BiH
Na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, 18. prosinca 2025. godine, održana je javna obrana doktorske disertacije Zorane Vidačak pod nazivom:
„Uloga IT sposobnosti i podrške rukovodstva u unapređenju digitalne transformacije i interne revizije: Implikacije na odgovornost i performanse javnih institucija u Bosni i Hercegovini“.
Zorana Vidačak rođena je 1988. godine u Mostaru. Preddiplomski studij završila je 2011., a magistarski 2013. godine na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje je bila i predstavnica generacije prilikom promocije studenata. Profesionalnu karijeru započela je kroz stručno osposobljavanje u tvrtki AX-SOLING d.o.o., u kojoj je radila na više pozicija, a privatni sektor napustila je s mjesta voditeljice marketinga.
Karijeru potom nastavlja u Zavodu zdravstvenog osiguranja Hercegovačko-neretvanske županije, gdje radi na poziciji internog revizora. Autorica je više stručnih i znanstvenih radova, a kao doktorantica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu bila je stipendistica Erasmus+ programa na Radboud University u Nijmegenu (Nizozemska).
Posjeduje niz stručnih certifikata i edukacija iz područja interne revizije, javnih nabava, marketinga i liderstva, uključujući zvanje internog revizora za javni sektor te certifikat za eksternu ocjenu kvalitete interne revizije. Aktivno sudjeluje u međunarodnim edukacijama i znanstvenim konferencijama.
Značajan doprinos javnom sektoru
Doktorska disertacija posebno naglašava utjecaj podrške rukovodstva, IT sposobnosti i digitalne transformacije na internu reviziju, odgovornost i performanse javnih institucija u Bosni i Hercegovini. Istraživanje pruža vrijedan teorijski i praktični okvir za unapređenje sustava upravljanja i kontrole u javnom sektoru, uzimajući u obzir specifičnosti institucionalnog okruženja, različite razine upravljanja i neujednačenu digitalnu zrelost institucija.
Vremenski okvir istraživanja omogućio je uvid u aktualne izazove i inicijative digitalne transformacije, dodatno naglašene činjenicom da se razdoblje istraživanja poklapa s intenziviranjem digitalnih procesa u javnim institucijama BiH.
Rezultati rada imaju značajne praktične implikacije za rukovoditelje javnih institucija i kreatore javnih politika, a integracijom kvantitativnih i kvalitativnih analiza postavljaju temelje za buduća akademska i stručna istraživanja.
Ova obrana doktorske disertacije ne predstavlja samo osobno postignuće autorice, već i vrijedan doprinos razvoju interne revizije i modernizaciji javnog sektora u Bosni i Hercegovini, u kontekstu ubrzane digitalne transformacije.
