Stolački profesor njemačkog jezika sa učenicima pokorava sva natjecanja

Profesor njemačkog jezika Denis Taslidža sa svojim učenicima osvaja županijska, državna i međunarodna natjecnja. Do sada je sa njima osvojio čak 28 diploma.

To je bio povod za Glas Stoca da uradi intervju sa ovim stolačkim profesorom.

Možete li nam, za početka, reći nešto o sebi?

Zovem se Denis Taslidža. Rođen sam 1980. godine u Čapljini, a trenutno živim na Domanovićima. U djetinjstvu sam jedan period života proveo u Neumu, a kasnije sam se preselio na Domanoviće, gdje sam završio 5. razred osnovne škole. Nažalost, nesretni rat prekida moje školovanje ovdje, te se u rujnu  1993. godine upisujem u osnovnu školu "Mathildenschule" u gradu Offenbach am Main koju završavam kao đak generacije. Nakon toga sam se upisao u gimnaziju "Rudolf-Koch-Schule", a povratkom u Bosnu i Hercegovinu završio sam četvrti razred Opće gimnazije u Mostaru. Po struci sam magistar njemačkog jezika i književnosti, a trenutno radim kao profesor njemačkog jezika u Srednjoj školi Stolac i kao nastavnik u Prvoj osnovnoj školi Stolac. Također, pored posla u školi, već osam godina vodim kurseve njemačkog jezika.

Kada ste išli u osnovnu školu koji Vam je predmet bio najdraži?

Kao i svakom dječaku koji voli sport, najdraži predmet mi je bio Tjelesni i zdravstveni odgoj. Još kao dječak pokazivao sam ljubav i sklonost prema različitim sportskim disciplinama. Smatram da je ljubav prema sportu izrazito lijep osjećaj koji kod djece treba njegovati. Od malena sam krenuo da treniram nogomet, tako da sam jedno vrijeme bio član juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Ta ljubav prema sportu je ostala i dan danas, tako da trenutno obavljam funkciju potpredsjednika OŽRK Iskra Stolac, a prije toga sam bio dio MNK Vrhovnik iz Čapljine, a u nekim momentima i trener. Osim sporta, za vrijeme svog školovanja volio sam i matematiku. Pokazatelj tome su i mnoga natjecanja na kojima sam bio jako uspješan i osvajao prva mjesta

Jeste li u to vrijeme htjeli biti profesor njemačkog jezika?

Iskreno, teško je pronaći osobu koja u osnovnoj školi odluči i zna čime se želi baviti u životu. Kao što sam spomenuo, volio sam matematiku i sport, ali na kraju ipak shvatam da to nisu pravi pozivi za mene i upisujem studij germanistike na Fakultetu humanističkih znanosti u Mostaru.

Kada i zašto ste odlučili studirati njemački jezik?

U gimnaziji otkrivam sklonost prema stranim jezicima, naročito prema njemačkom jeziku. Nakon određenog perioda života u Njemačkoj, te ponovnog povratka u Bosnu i Hercegovinu, uvidio sam da će mi studiranje njemačkog jezika pružiti mogućnost zapošljavanja na raznim područjima. Za poziv profesora odlučujem se jer sam posebno zavolio njemački jezik, te me privukao rad u prosvjeti, odnosno posebno me privukla mogućnost rada s djecom u čemu i danas jednako uživam.

Je li Vam bilo teško tijekom studija?

Tijekom studija bilo je i lijepih i onih manje lijepih momenata. Ne mogu da ne kažem da nije bilo dosta odricanja, ali u ljepšem sjećanju su mi ostali svi oni lijepi momenti studentskih dana. Ipak je to, kako kažu jedan od najljepših perioda života. Drago mi je što sam na kraju upravo odabrao ono što me u tom momentu najviše ispunjavalo i u čemu sam najviše uživao jer kada nešto zaista voliš, imaš veću motivaciju da se boriš sa svim preprekama na koje naiđeš i da na kraju ostvariš sve svoje ciljeve.

Kako je izgledao Vaš početak rada u školi?

Generalno, svaki početak je težak, ali u svojih četrnaest godina rada stekao sam dosta iskustva radeći u različitim školama, počevši od Prve osnovne i Srednje škole u Stocu, do Osnovne škole u Čapljini, Gnojnicama, te i do Srednje ekonomske i ugostiteljsko-turističke škole u Mostaru. Kao i u svakom zanimanju, naišao sam naravno na mnogo uspona i padova. Ali, vodim se time da nakon svakog pada treba ustati i nastaviti dalje još jače, jer greške su tu da učimo na njima. Od početka sam uvijek nastojao ostvariti lijep pristup prema svojim učenicima, te pronalaziti različite načine kako bih ih što više potaknuo na učenje i sticanje znanja. Upravo zbog toga mi je jako drago što sam među generacijama ostao upamćen kao profesor koji im je prvenstveno prenio znanje koje će im zasigurno služiti, a ne kao prestroga osoba kojoj bi se plašili postaviti pitanje. Volio bih još dodati da dobri i kvalitetni profesori ne moraju biti prestrogi, ali im je na prvom mjestu disciplina i želja za napretkom svojih učenika.

Na osnovu Vašeg dugogodišnjeg iskustva, reci nam, što mislite da je u procesu odgoja i obrazovanja za današnje mlade najvažnije?

Najvažnija je svjesnost učenika da im je znanje potrebno i da uče za sebe, a ne za ocjenu. Važno je da svaku kritiku u procesu odgoja shvate pozitivno jer samo tako mogu napredovati. Važno je ne bojati se iznijeti svoje mišljenje, diskutovati o nekoj temi, te znati saslušati drugoga.

Nižete mnogo uspjeha u radu, jedan ste od najboljih profesora... Posao prosvjetnog radnika je plemenito zanimanje, koji su izazovi, što je najteže?

Naravno, uvijek mi je drago čuti da učenici imaju lijepo mišljenje o meni kao profesoru. Za ovaj poziv potrebno je voljeti djecu, rad s njima, te predmet koji predajete, a za mene jako bitna stvar jeste to da nađete način da djecu motivirate. Smatram da je stub svakog društva kvalitetno obrazovanje, a ono počiva na kvalitetnom radu prosvjetnih radnika. Biti prosvjetni radnik je zaista jedna posebna profesija koja je slobodno mogu reći jedna od najvažnijih u društvu. To je profesija koja zahtijeva veliku odgovornost, te pružanje mladima najpotrebnijih informacija, kvalitetnog znanja i vještina kako bi se mogli u životu snalaziti, te unaprijediti svoj i život svoje zajednice.

Možete li nam reći nešto više o mnogobrojnim diplomama koje sa učenicima donosite sa natjecanja?

U posljednjih deset godina natjecanja zajedno sa svojim učenicima osvojio sam ukupno 28 diploma. Važno je istaći da govorimo o različitim nivoima natjecanja, od županijskog, državnog, pa čak i međunarodnog natjecanja. Da bi se postigli svi ti rezultati potrebno je dosta odricanja kako sa moje strane, tako i od strane učenika, a pripreme traju 3-4 mjeseca.