Neobična priča o dolasku u Mostar: Škola koju pohađaju djeca iz Australije, Engleske, Japana...

''U početku nismo planirali živjeti u Mostaru, no škola nam je otvorila ovaj novi svijet, svidjelo nam se, stekli smo brojne prijatelje i tu smo ostali'', govori to Stela Čuček, učenica 8. razreda IV. Osnovne škole koja se u Mostar, zajedno s obitelji, vratila iz Australije.

Stela ističe, kako je s bratom koji je također učenik ove škole, otkrila jedan sasvim drugačiji i ljepši život u Hercegovini, te da je ono što je najviše oduševljava taj socijalni život koji je mnogo kvalitetniji nego onaj koji su imali u Australiji.

''Tu sam stigla prije četiri godine, nisam znala niti jezik, no škola i sve kolege ovdje su mi mnogo pomogli, i još uvijek to čine. Iz Australije mi nedostaju najviše prijatelji i dio obitelji koji još uvijek živi tamo, no moram priznati da mi je sada ovdje mnogo ljepše'', govori ova mlada Australka za Bljesak.info.

Elementi internacionalne škola

Stela je jedna od desetero učenika povratnika, koji su se s obitelji vratili u ovaj grad i odlučili svoje obrazovanje nastaviti ili započeti u Mostaru. Uz ovu djecu, školu pohađaju i djeca obitelji koja nisu iz dijaspore čime IV. Osnovna zasigurno dobija elemente internacionalne škole.

''I nas je iznenadila ta pojava, obzirom da smo medijski najviše zapljusnuti  informacijama da obitelji i djeca odlaze iz BiH pa samim tim i iz Mostara. Neću reći da se ta pojava migracija ne događa i u našoj školi, i kod nas je određen broj obitelji otišao u inozemstvo. A onda se prije dvije godine počelo događati da nam se vraćaju obitelji iz dijaspore i to od Australije, Kuvajta, Norveške, Amerike i to je i za nas bilo iznenađenje.

Sada imamo desetero djece koji su tu iz dijaspore i troje djece koja s našom zemljom nisu povezana na taj način, dječaka iz Turske i dva dječaka iz Japana. Srećom, svi oni danas dobro govore naš jezik'', objašnjava direktorica Seada Kuštrić za Bljesak.info.

Koji su razlozi povratka?

Ističe kako u razgovoru s roditeljima, kao neke od osnovnih razloga svog dolaska u Mostar i odabira njihove škole,  navode odnos koji Zapad ima prema obitelji koji je drugačiji od onog kod nas, te kako trebamo nastojati to zadržati kao svoju prednost 'a ne pokušavati nalikovati na Zapad'.

Upravo ta tradicija, drugačiji odnos prema obitelji svidio se i roditeljima Ane Tuji, koji su odlučili svoj život iz Engleske preseliti u Mostar, iako s tim gradom 'na prvu' nisu imali apsolutno nikakve veze.

''Moja majka je iz Engleske, otac iz Albanije, a u Mostar sam došla s 3 i pol godine. Naravno, nisam znala jezik i roditelji su me upisali u vrtić gdje sam najviše učila jezik. Ovdje mi se jako sviđa. Sada u Englesku idemo na odmor i tamo mi je dobro, no ovdje živimo i tu mi je ljepše'', govori nam Ana, učenica sedmog razreda.

'Ljudi u Norveškoj ne bacaju smeće po ulici'

Probleme s jezikom u samom početku imala je Iman Hindić, učenica sedmog razreda, no to je, kako nam govori, a što potvrđuje i direktorica škole, kratko trajalo. Iman je iz Norveške stigla u Mostar kad joj je bilo šest godina, danas je učenica sedmog razreda i uz naš i norveški, govori turski i njemački jezik.

Ovdje joj je govori jako lijepo, no ne krije kako joj neke stvari iz 'prošlog života' još uvijek nedostaju.

''Ovdje nema različite hrane i restorana kao što je to u Norveškoj, to mi nedostaje. Također, ono što primjećujem kao veliku razliku jeste činjenica da se u Norveškoj ne baca smeće po ulicama, kao što je to slučaj ovdje. No usprkos svemu, ovdje sam se navikla i sad mi je tu mnogo ljepše'', govori Iman koja, uz dva brata koja su pohađala ovu školu, u svom razredu ima i kolegicu iz Norveške, čime joj je sami proces prilagodbe bio znatno lakši.

Iako ni ova škola nije imuna na činjenicu da velik broj obitelji i djece odlazi, kako ističe ravnateljica, posljednjih šest godina, zahvaljujući velikom trudu i radu, uspijevaju zadržati ustaljen broj. Trenutno školu pohađa 573 učenika, a poseban naglasak, uz brojne programe, stavljaju na dijasporu.

'Ne možemo čekati na sustav'

''Danas se škole moraju shvatiti kao jedna vrsta tržišta i vi morate privući djecu, roditelje. Ne možete imati samo objekt, činjenicu da djeca pripadaju određenoj školi, upišu se tu i to je to.  Mi stalno radimo analize i vidimo koji broj djece nam dolazi, to je nedovoljan broj, onda nastojimo privući i druge. Imamo 28 odjeljenja i taj broj održavamo, ali na način da posvećujemo veliku pažnju učenicima i njihovim potrebama'', objašnjava nam direktorica.

Navodi kako su u strateškim razmišljanjima imali dijasporu kao vrlo važan resurs te smatra kako država i cijeli sustav ne posvećuje dovoljno pažnje dijaspori, te da je to, obzirom na činjenicu da oko 2 milijuna iseljenika BiH ima u cijelom svijetu, resurs koji je nažalost neiskorišten. Stoga su se odlučili i na pokretanje ljetne i zimske škole za djecu iz dijaspore, kao i program dijaspora za goste.

''Mi ne možemo čekati sustav da riješi problem dijaspore. Moramo djelovati sada, pratiti svako dijete. Potvrda našoj kvaliteti jeste sigurno i činjenica da su neka od djece koja danas pohađaju našu školu prije toga išli u međunarodnu školu u Mostaru. Kad su vidjeli uvjete koje imaju kod nas, rekli su kako je ovdje bolje, i prebacili se obzirom i na činjenicu da je školovanje kod nas besplatno'', govori Kuštrić i ističe kako će i dalje ustrajati na tomu da naglasak uvijek bude na djetetu, a ne slijepom praćenju sustava.