Razgovarajte sa svojim djetetom!

Rečenica koja mi odzvanja u glavi posljednjih nekoliko dana i koju možete pročitati, čuti, vidjeti posvuda od društvenih mreža, do televizije i promotivnih materijala. Ne znam da li do vas dopire ova poruka i kakve reakcije u vama izaziva, ali u meni uvijek izazove pitanje – tko uči roditelje kako da razgovaraju sa svojom djecom? Zašto se podrazumijeva da roditelji znaju sve i imaju rješenje za sve probleme svoje djece?

Svjesna sam da djecu dobivamo bez uputstva za upotrebu, no podjednako sam svjesna i da društvo ne preuzima odgovornost nizašto i očekuju da svaki roditelj treba stvoriti nekog genijalca. Nažalost, roditelji u posljednjih desetak godina, zahvaljujući tempu života i rada koji im je nametnut, sa svojom djecom provode manje od 4h dnevno. Tko odgaja i formira našu djecu ostatak dana?

Škola, sportski klubovi, izvannastavne sekcije, mediji, društvene mreže, vršnjaci…i spisak može ići u nedogled. Nije fer sav teret i odgovornost svaliti na leđa roditelja.

Roditelji trebaju pomoć; Roditelji trebaju podršku; Roditelji trebaju razumijevanje; Roditelji trebaju savjetovanje i usmjeravanje; Roditelji nisu savršeni iako se to najčešće trude biti svojoj djeci. Svaki roditelj smatra da daje najbolje od sebe, da radi najbolje za dobrobit svog djeteta.

Kao društvo, moramo biti svjesni da postupci, ponašanje, izjave i vrijednosni sistem društva oblikuju generacije oko nas; svi imamo dozu odgovornosti prema drugima. Točno je da bi svijet bio ljepše mjesto kada bi svako prvo popravio sebe.

No - ne znaju svi kako da se poprave, kako da postanu najbolja verzija sebe i kako da to prenesu na svoju djecu. Ne možemo ih kriviti zbog toga. Prestanimo ismijavati i stigmatizirati ono malo hrabrih koji smjelo traže stručnu pomoć, koji odlaze na savjetovanja, coaching, terapije, razgovore i razne edukacije. Podržimo ih, ohrabrimo i druge na taj korak.

Razgovor s djetetom je aktivnost koja se uči i prakticira od prvog dana njihovog života. Svako od nas sigurno ima pola sata vremena za iskren, otvoren i topao razgovor sa svojim djetetom. Ne morate uvijek imati odgovor na svako pitanje i problem.

Nekada je dovoljno samo da pokažete da stvarno slušate, da vas zanima i da vam je drago da ste baš vi odabrani za sugovornika. Odgovore možete potražiti zajedno, istražite, isprobajte i rastite zajedno. Bolje je provesti 30 minuta dnevno u fokusiranom i iskrenom razgovoru s djetetom, nego čitav dan ako usporedo gledate u telefon, slušate nešto na TV-u, tipkate na računalu ili jednostavno odsutno klimate glavom "aha, da, dobro…"

Ako do sada nemate tu naviku da razgovarate i rezimirate dan sa svojim djetetom, nikad nije kasno da krenete s tim. To može biti vaših 30 minuta prije spavanja, kada su sve obaveze već iza vas pa možete razmijeniti dojmove svako o svom iskustvu za taj dan. Možete izdvojiti tri ključne stvari npr. što je bilo najbolje, što najgore i što bi uradio/la drugačije, te koja je ocjena dana na skali koju sami kreirate. Ovo može biti super interesantno, zabavno i informativno. To treba biti vaš mali ritual kojem ćete se radovati na kraju dana.

Ako kao roditelj primijetite bilo što čudno, zabrinjavajuće, neuobičajeno kod vašeg djeteta ne ustručavajte se potražiti pomoć ili savjet. Za početak je dobro porazgovarati sa ostalim članovima obitelji, prijateljima, razmijenite iskustva i brige pa onda i sa stručnjakom. Iznenadilo bi vas možda da znate koliko ljudi oko vas proživljava nešto slično ili isto. Naučimo razgovarati - ne samo sa djecom!

Biti roditelj je najljepša i najzahtjevnija uloga koju ćemo ikada imati u životu. Stoga, odigrajmo tu ulogu za Oskara.

"Razgovor je nekada sva psihoterapija koju trebamo."