Već godinama se govori o negativnom utjecaju ekrana na psihički, fizički i jezično-govorni razvoj djeteta, apelira se na smanjenje izloženosti medijima, a sada se preko noći traži od djece da satima sjede pred istima. Iako svijet napreduje i digitalizacija postaje neminovna, postavlja se pitanje je li BiH u ovom trenutku spremna za modernizirani sustav i online nastavu.

Stručnjaci imaju različita mišljenja, no slažu se u jednom, edukacija je najvažnija.

Objektivne i subjektivne prepreke

''Online nastava, čak i ona koja se provodi u idealnim sustavima i uvjetima, predstavlja veliki izazov za sve sudionike. S jedne strane imamo objektivne prepreke njenog adekvatnog provođenja (nejednaka opremljenost škola, nepostojanje jedinstvene platforme za ovaj vid nastave, različite mogućnosti  pristupa učenika ovom vidu nastave i brojne druge), a s druge strane subjektivne prepreke (različit stupanj motiviranosti nastavnog osoblja za učenje novih tehnika kao i obuke za iste, podrška obitelji koja česti izostaje ne samo zbog neznanja već i zbog nemogućnosti, različiti kapaciteti djece za usvajanje gradiva na ovaj način,...)'', smatra logopedinja mr.sc Ivana Šimić Šantić, napominjući da sve ovo još više dolazi do izražaja u nižim razredima osnovne škole a posebice na samom polasku u školu, koji je izrazito stresan i izazovan sam po sebi i bez posebnih uvjeta.

''Iako je riječ o generacijama djece koja odrastaju uz moderne tehnologije one zasigurno ne mogu zamijeniti živu riječ, zorni primjer, socijalni kontakt, sve ono što dijete dobiva u normalnom okruženju. Ne smijemo zaboraviti niti djecu s razvojnim teškoćama koja najviše ispaštaju zbog ovakvog vida nastave. Onima kojima je savladavanje gradiva išlo otežano na ovaj način je još teže'', govori ova stručnjakinja u razgovoru za Bljesak.info.

Prednosti i nedostatci

Renata Krstanović, psihologinja u Asocijaciji XY, također smatra da je za školarce, posebice osnovce važan socijalni kontakt.

''Online nastava ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Kada su u pitanju osnovci, posebno mlađi, fizička blizina i kontaktiranje s vršnjacima i autoritetima (učiteljica) utječe na razvoj socijalnih, ali i psiholoških vještina i sposobnosti. Također kod mlađih osnovaca, neophodna je stalna uključenost roditelja u nastavne aktivnosti i praćenje nastave. Stariji osnovci, iako samostalniji u praćenju nastave trebaju našu pomoć u organizaciji vremena / vrijeme na nastavi, učenje, zadaće. Veliki broj se osjećao preplavljen novim informacijama, sadržajima i obavezama. Ono na što su roditelji posebno obraćali pažnju su opasnosti, sadržaji i informacije dostupne na internetu i njihovo ograničavanje'', smatra Krstanović.

Pročitajte još

Neizvjesnost u HNŽ-u zbog početka školske godine

Na štetne utjecaje mobitela, tableta, računara i sličnih uređaja, skretala se pažnja i prije realiziranja škole na daljinu. Igrice, društvene mreže i slični sadržaji su djeci i mladima postali dio svakodnevnice, pa su roditelji zabrinuti za zdravlje i razvoj djece kada moraju provoditi vrijeme pred ekranom umjesto u školskim klupama.

Vrijeme provedeno ispred ekrana utječe na pamćenje

''Sad, kada se i škola odvija putem računara, vrijeme ispred ekrana nemalo se uvećalo. Stoga bi trebali voditi računa koliko vremena, pored školskih obaveza (koji sada obuhvaćaju čitanje lektire, pisanje zadaće, učenje) djeca provode izloženi ekranima odnosno ograničiti isto a pri tome ne uskraćujući vrijeme za zabavu (igrice npr). Bitno je znati da vrijeme provedeno ispred ekrana utječe na pamćenje, koncentraciju, pažnju. Upravo iz tog razloga neophodno je da uz dogovor i sistem nagrađivanja ograničimo i organizujemo način korištenja tableta, računara i mobitela. Obzirom da kontakti sa odraslima i vršnjacima utječu na psihosocijalni razvoj djece neophodno je da djeca provedu vrijeme u igri odnosno druženju s vršnjacima, učestvuju u razgovoru sa odraslima. Stoga, ako uzmemo u obzir sve navedeno, i pokušamo što bolje i kvalitetnije organizirati vrijeme provedeno ispred ekrana, uz dosta igre, zabave, druženja,razgovora i fizičke aktivnosti (što češće na otvorenom) izbjeći ćemo odnosno svesti na minimum  utjecaje elektronskih uređaja na zdravlje djece'', govori za Bljesak.info psihologinja Krstanović.

Dugoročne posljedice će se tek vidjeti

Sve je ovo zbunjujuće i za odrasle, a kamo li za djecu, smatra logopedinja Šimić-Šantić, govoreći da će se dugoročne posljedice tek kasnije vidjeti.

''Već duže vrijeme svjedočimo porastu djece s poremećajima socijalne komunikacije, neadekvatno razvijenim socijalnim vještinama,..i taj će se trend kako stvari stoje samo nastaviti. Naravno da se neće odraziti na sve jednako. Jako važnu ulogu u smanjivanju štete imaju roditelji koji trebaju biti podrška djeci u svakom trenutku. Nekada ne možemo, ne znamo, nismo sigurni je li sve radimo kako treba, i sve je to normalno. Na svu sreću u gradu Mostaru imamo jako dobar sustav psihološke podrške koji je na raspolaganju stanovništvu cijelo vrijeme tijekom trajanja pandemije. Ne treba se ustručavati tražiti savjet, pomoć, sve za dobrobit djece'', poručuje Šimić-Šantić.

Učenici nisu računala

Škola na daljinu je omogućila kontinuiranu nastavu bez prekida, ispunjavanje obveza  i svakodnevno komuniciranje nastavnika i učenika, a također je potaknula i razvoj informatičke pismenosti, a tu su na vidjelo izašli i problemi našeg obrazovnog sustava.

Ernad Osmić iz Brčkog je profesor bosanskog jezika i književnosti u tamošnjoj Četvrtoj osnovnoj školi, a trenutno slovi za jednog od najinovativnijih prosvjetnih radnika u Bosni i Hercegovini, smatra da je  ako se uzme u obzir kontekst stanja obrazovanja u BiH prije pandemije, razina na kojem je školska godina privedena kraju na zadovoljavajućem nivou.

''Učenici nisu imali poteškoće u prelasku na online režim, ali smatram da su tome ponajviše doprinijeli nuždom natjerani roditelji. Ja mogu govoriti, naravno, isključivo iz sopstvenog iskustva i iskustva svojih kolega. Iako je online učenje izvedeno na spomenutom zadovoljavajućem nivou, na površinu su ipak isplivali problemi ne samo u kurikulumima, nego i u načinu na koji mi svi shvaćamo obrazovanje i instituciju škole. Učenici nisu računari na koje možemo prikačiti kabl za prijenos podataka i time reći da smo odradili svoj posao kao prosvjetitelji; a upravo su to radili neki nastavnici i profesori koji, da li zbog nedostatka volje ili nedostatka znanja, su obrazovni proces shvaćali kao mehaničku razmjenu podataka'', kaže Osmić u razgovoru za Bljesak.info.

Prosvjetni problemi

Osmić smatra da prosvjetni radnici i učenici nisu spremni za online nastavu, jer, kaže da problem leži u intelektualnoj znatiželji nastavnika.

''Umjesto suvišnih seminara 'stručnih usavršavanja' kojima moramo prisustvovati kako bi tamo neko na poziciji donosioca odluka opravdao svoje postojanje, mi sami zatražimo da nam se osigura opismenjavanje na ovom polju. Mi to ne radimo. Nemamo, valjda, hrabrosti, što je razumljivo s obzirom da egzistencije nastavnika ovise o fragilnim egima drugih; i da se svaka konstruktivna kritika primarno tumači kao lični atak'', dodaje Osmić.

No ako nastava krene online može li se preko postojećih platformi djeci osigurati kvalitetna nastava?

''Platformi ima mali milijun. Dostupne su nam iste mogućnosti online nastava kao i najprestižnijim školama i univerzitetima širom svijeta u pogledu tih alata. Mislim da traženje opravdanja iliti izlike u tehnološkim mogućnostima dovodi samo do premještanja problema. Mi to često radimo u našem društvu, pa je za očekivati da će se javiti i glasovi koji će uložiti veliku energiju da opravdaju nerad ili nezainteresiranost pojedinaca kao nedostatak sredstava.  Naravno, ovo pretpostavlja da je učenicima osiguran uređaj putem kojeg će pratiti nastavu kao i Internet veza. Ukoliko to postoji, nastavnik ne bi trebao tražiti izgovor u nedostatku resursa. Imao sam čak i razgovore s nastavnicima koji bi mi se žalili kako su morali kupiti računar kako bi mogli održavati nastavu. Meni nije jasno kako su takvi mogli u 21. stoljeću uopće održavati kvalitetnu nastavu bez obzira na pandemiju. Puni smo takvih rebusa da sam ih prestao brojati'', kaže Osmić.

Nemaju sva djeca računalo

Nastavnica matematike iz jedne mostarske osnovne škole, kaže da je početak bio težak i za nastavnike i za djecu, posebice jer je bila velika neizvjesnost koliko će trajati izvanredno stanje.

''Tehnički nismo spremni jer sva djeca nemaju opremu za rad, laptop s kamerom mobitel itd. Preko trenutnih platformi, ako svi imaju opremu, djeci se može objasniti i kvalitetno održati nastava. No u HNŽ-u, preko platformi je skraćen sat i onda se mora reducirati i umanjiti gradivo i malo je nezgodno sve stići. Ovisno koji je predmet u pitanju, ali ako sa 45 minuta smanjimo sat na 25 do 30 minuta teško se može stići gradivo planirano planom i programom'', kaže ova nastavnica, napominjući da se viber nastava ne dolazi u obzir.

Pročitajte još

Vibera neće biti: Kako će izgledati nastava u HNŽ-u?

Jedan od velikih problema jeste i neopremljenost djece, jer pretpostavka je da svako dijete ima računalo i pristup internetu, što kod nas nije slučaj, posebice u obiteljima u kojima ima više od dvoje djece školske dobi.

Roditelji ističu da je problem i to što tijekom trajanja nastave i odmah nakon oni djeci moraju pojašnjavati što se radilo, ali je veliki problem i neodgovornost pojedinih nastavnika, gdje oni sami pomjeraju termin početka nastave, pa tako djeca ispaštaju čekajući školski sat po cijeli dan, dok nastavnik/ca obavi svoje obveze.

Roditelji traže siguran model

Iz Udruge roditelja 'Naša djeca' iz Mostara, više puta su se obraćali nadležnim službama s upitnicima na koje su jako rijetko dobivali konkretne odgovore. Pisali su čak i UNICEF-u. Roditelji traže siguran model za djecu, sa svim protokolima.

"Smatramo kako se mora pronaći model sa svim protokolima, u slučaju pojave oboljenja za vrijeme trajanja školske godine, i omogućiti povratak djece u školske klupe. Naravno štiteći maksimalno zdravlje kako djece tako i uposlenika u školama. Kraj protekle školske godine bio je izraziti stresan kako za djecu tako i roditelje, osobito obitelji s više školaraca i obitelji u kojima dijete ili djeca rade po prilagođenom programu. Uz to što nismo sigurni u usvojeno znanje imali smo brojne poteškoće od nedostatka kvalitetne opreme, interneta, električne energije, skučenog radnog prostora u domovima'', govore iz ove udruge. Ukoliko opcija za novu školsku godinu bude online, ova Udruga se zalaže da se djeci osiguraju tableti/laptopi kvalitetan pristup internetu i jednoobraznost u odvijanju nastave.

''Isto tako tražimo da sve škole dezinficiraju, da se opskrbe higijenskim potrepštinama kao i zaštitnom opremom. Tražimo da se otvori kvalitetna komunikacija nadležnih institucija, roditelja,  nastavnog i nenastavnog osoblja kako bi pronašli način za otvaranje škola i pokretanja redovite nastave. Do početka nove školske godine vremena je sve manje...'', poručuju iz Udruge Naša djeca.

Potrebna transparentnost nadležnih

Naše sugovornice Krstanović i Šimić Šantić, smatraju kako 'školske klupe' imaju više prednosti.

''Moje stručno mišljenje je da djeca trebaju nastaviti obrazovanje u školskim klupama. Da, izazovno će biti ispoštovati sve epidemiološke mjere ali zadatak cijelog društva je da se potrudi stvoriti uvjete za siguran povratak u škole i zdravo djetinjstvo. Kako bi to ostvarili treba uključiti sve dionike: od predstavnika roditelja, nastavnog osoblja do nadležnih iz različitih ministarstava. Nipošto se ne smije zaboraviti uključiti u razgovore i psihologe (kojih u našim školama na žalost nema) jer sve ovo utječe na mentalno zdravlje djece tako da su preporuke struke od iznimne važnosti'', kaže Šimić-Šantić, na kraju zamolivši sve nadležne za transparentnost jer se zbog izostanka iste stvorio ogroman jaz i nepovjerenje između njih i društvene zajednice.

Kombinacija?

U ovom trenutku  trajanja pamdemije kombinacija online nastave i nastave u učionicama bi bilo idelano rješenje ako škola i roditelji mogu ispratiti takav način organizacije, smatra Krstanović.

''Također, u slučaju da se online nastava realzuje u narednoj školskoj godini, treba voditi računa o učenicima koji nemaju pristup internetu odnosno ne posjeduju potrebne uređaje pa su tako neki od njih imali osjećaj manje vrijednosti, ali i ne pripadanja grupi'', napominje Krstanović.

Nastavnik Osmić napominje da online nastava ima velik potencijal, ukoliko joj se pristupi pismeno, no kaže da smo daleko od efektivnog nivoa korištenja svih mogućnosti koje ovakva nastava pruža, dodajući da bi nastava trebala krenuti online, ukoliko to kažu stručnjaci epitemiolozi i liječnici.

''Ukoliko budu išli protiv mišljenja stručnjaka (kakvo god ono bilo), onda nam to više govori o njihovom odnosu prema obrazovanju nego bilo šta drugo. Mi nastavnici bismo tako djecu trebali motivirati riječima: „Učite djeco, obrazujte se i postanite stručnjaci kako bi vaše mišljenje jednoga dana bilo ignorirano.“ U tom slučaju bi bilo apsurdno govoriti o bilo kakvoj iskrenoj želji da se djeci pruži kvalitetno obrazovanje, nego samo simulacija zabrinutosti i indiferentnost prema budućnosti'', zaključuje Osmić.