50-godišnjem Branimiru zlatna plaketa za najboljeg studenta

Želja za fakultetskom diplomom Branimira Džajića (50) bila je jača od životnih prekretnica koje su ga omele da u mladosti ostvari taj san.

Na studije se odlučio u poznim godinama, a zahvaljujući zrelosti i iskustvu, koji su mu bili najveći saveznik za upijanje znanja, okitio se titulom najboljeg studenta banjalučkog Poljoprivrednog fakulteta.

Prosjek ocjena 8,35

Da za učenje i osobno napredovanje nikad nije kasno primjer je ovaj Banjalučanin koji je tijekom životnog puta prešao mnoge stepenice, piše Glas Srpske. 

Kao redovan student na Poljoprivredni fakultet u Banja Luci, smjer Animalna proizvodnja, upisao se 2018. godine, a krajem prosinca prošle godine diplomirao s prosjekom ocjena 8,35, što je ujedno bio i najviši prosjek među studentima koji su upisani iste godine kad i on.

Pročitajte još

Svečano u Mostaru: Promocija diplomiranih studenata Filozofskog fakulteta

Kada je završio srednju školu, veterinarski tehničar, upisao je Poljoprivredni fakultet u Sarajevu 1991. godine.

U listopadu 1992. godine počeo je s radom Poljoprivredni fakultet u Banja Luci, on je bio među prvom generacijom upisanih studenata, ali ratna događanja nisu mu omogućila nastavak školovanja.

"Na Veterinarskom institutu 'Dr Vaso Butozan' zaposlio sam se 1996. godine, gdje i danas radim, a život je nastavio svojim uobičajenim tijekom. Oženio sam se, dobio troje djece, a fakultet i učenje potpuno zaboravio.

Ipak, prije četiri godine na kumovu inicijativu odlučio sam da ponovo sjednem u studentsku klupu", priča Džajić za Glas Srpske.

Rad, obitelj, studij 

Usporedno s poslovnim i obiteljskim obvezama, obavljao je i one na fakultetu. Iako priznaje da je bilo teško sve uskladiti na predavanjima je bio redovan i svaki slobodan minut koristio za učenje.

"U početku sam mislio da je nemoguće da dođem do cilja, ali materija me je veoma zainteresirala jer je usko vezana za posao koji radim, pa je sve išlo glatko do te mjere da sam u listopadu ove godine upisao i master studije. U moru svakodnevnih aktivnosti, učenje je za mene bilo opuštajuće, a imao sam i podršku djece i supruge koja me je često znala poštedjeti obveza kako bih mogao da učim", zahvalan je Džajić koji kaže da su mnogo razumijevanja pokazale i njegove radne kolege.

Navodi da posao, koji je mahom vezan za teren, nikada nije zapostavio te da je često radio i vikendom.

Džajić priča da je imao i izuzetan odnos s profesorima i mlađim kolegama, s kojima se na početku studija, dok se nisu bolje upoznali, znao našaliti da je on profesor što je u prepričavanjima izazivalo smijeh.

"Svima je bilo čudno otkud u tim godinama da se odlučim studirati, ali vrlo brzo to je prestalo biti atrakcija. Tijekom druženja s daleko mlađim kolegama više je meni bilo neprijatno, mislio sam možda smetam i kvarim njihovu mladalačku priču. Jedno vrijeme sam sa sinom išao na predavanja jer je i on studirao na Poljoprivrednom fakultetu", kazuje on.

Prvi ispit presudan 

Sada kada je sve iza njega, Džajić smatra, da ga je do uspjeha pored njegove snage i volje bodrila i Božja ruka.

"Prvi ispit, genetika, bio je presudan, nastaviti ili odustati. Položio sam ga sedmicom i onda lagano hvatao ritam u učenju pa su ocjene bile sve veće i veće. Otežavajuća okolnost bila je brzina upijanja znanja, koja je kod mlađih bolja, tako da sam morao više zapeti, ali zrelost i iskustvo bili su na mojoj strani", završava svoju priču Džajić, koji bi volio da ima poljoprivredno imanje jer se, kako kaže, od tog posla može vrlo lijepo i slobodno živjeti.

Na nedavno održanoj svečanosti, povodom 47. godina rada Univerziteta u Banja Luci, Branimir Džajić nagrađen je zlatnom značkom.

"Kada su me nazvali iz rektorata i rekli da će mi dodijeliti značku, nisam bio svjestan da je to medaljon za uspjeh. Djeca, supruga, ja svi smo ponosni i pomalo nesvjesni da se to sve izdogađalo", kaže Džajić.