Mostarska nastavnica u bikiniju - Lekcija za djecu ili društvo

I dok su sve oči uprte u našu djecu u vrtićima i školama, na igralištima, društvenim mrežama, mobitelima, među vršnjacima, kao da se iste te oči zatvore, ili bar zažmure na one koji stoje ispred njih.

Tema roditeljskog sastanka, odnosno roditelja koji su se nakon tog istog sastanka okupili na kavi kako bi neformalno porazgovarali o školskim obvezama koje im idu u susret, bila je Instagram profil nastavnice.

Biologija u bikiniju

Kako su izgleda mnogi od njih saznali preko svoje djece, malenih www-istraživača kakvi jesu, profil nastavnice koja predaje biologiju osnovcima u Mostaru sadrži, blago rečeno, ‘zanimljive’ fotografije. Također, profil je javan, odnosno dostupan svima. E sad, zamislite navalu dječje znatiželje, a i one roditeljske, za drugačijim slikama nastavnice koju svakodnevno gledaju iz školskih klupa.

Nastavnica u bikiniju, nastavnica sprijeda, straga… Ništa neobično ako je riječ o nekoj od influencerica koje nam izlijeću s ekrana. No, je li primjereno za osobe od kojih očekujemo da našu djecu uče što treba a što ne treba. Iako je u ovom slučaju riječ o biologiji, ne - to se ne može svrstati u izvannastavne aktivnosti.

Kava roditelja završila je samo na razgovoru, šalama i prepucavanjima, primjerima iz drugih škola u Mostaru u kojima su čuli za nastavnika tjelesnog odgoja koji, također malo detaljno otkriva svoju fizionomiju na društvenim mrežama, i slično. Ništa konkretno se nije poduzelo. Je li trebalo?

Jesu li profili dio našeg CV-a?

Istovremeno, jedan od roditelja navodi primjer u kojem je, upravo zbog neprimjerenog sadržaja, odnosno profila na društvenim mrežama, jedna od njegovih kolegica u Njemačkoj, dobila odbijenicu za mjesto tete u vrtiću, jer se to, kako su joj naveli u odgovoru, ‘protivi s odgojnim metodama njihove ustanove’.

Jesu li profili na društvenim mrežama dio našeg CV-a? Ili smo previše uljuljani u svojim virtualnim životima te u pokušaju da se drugima predstavimo blještavim proflima zaboravljamo na ono tko smo, na posao koji obavljamo i realnost koju živimo.

Jesu li roditelji ti koji trebaju pratiti korake na mrežama onih koji brinu i odgajaju njihovu djecu, komentirati ih, osuđivati i svrstavati u košare primjereno/neprimjereno? Je li problem kod nastavnice biologije što je njezin profil javan, ili je problem sadržaj kao takav? Postoji li uopće privatnost na mrežama, otključana ili zaključana?

Znaju li direktori škola za profile svojih nastavnika ili njihove ovlasti dosežu samo za one profile koje nastavnici nose u granicama školskih prostorija?

Imajući u vidu mnogobrojne primjere, nameće se potreba jasnog definiranja granice ponašanja odgajatelja, učitelja, nastavnika i profesora na Internetu ali i eventualno sankcioniranje neprimjerenog sadržaja.

Tko povlači granicu?

Osnovni problem koji se javlja u školama jeste to što ponašanje nastavnog osoblja na društvenim mrežama i Internetu uopće nije regulirano nikakvim zakonom. Tko je onaj tko prati, i je li vrijeme da definiramo neka pravila? Kao i u svemu, vjerujem da smo debelo zakasnili, i da je krajnje vrijeme da se umjesto priča po kavama, o ovome priča u institucijama.

Jasno, riječ je o relativno ‘novoj’ problematici i sve je i dalje na klimavim nogama, kako to kod nas biva. Teško je naći neke mjere i kvalitetno regulirati ova pitanja, naročito s mlađim populacijama nastavnika. No, svi oni bi, kao pedagozi, trebali znati gdje je granica.

U konačnici pitanje je treba li društvo postaviti granicu ili ćemo granice prepustiti nastavnicima, u ovom slučaju, biologije?