Sarajevska Gazi Husrev-begova medresa postoji 482 godine i jedina je škola u Bosni i Hercegovini koja kontinuirano radi duže od 470 godina.

Osnovana je 26. redžeba 943. hidžretske godine, odnosno 8. siječnja 1537. godine. Osnivač je Gazi Husrev-beg, unuk sultana Bajezida II, vakif koji je podizao džamije i tekije, imarete i musafirhane, mostove i hanove, hamame, česme i šadrvane, škole i biblioteke, a sva svoja dobra u Bosni, Slavoniji, Dalmaciji i Grčkoj ostavio je za dobrobit naroda.

Medresa će prvotno nositi naziv “Seldžukijja“, a kasnije će u narodu biti poznata kao Kuršumlija (radi krova presvučenog olovnim omotačem). Odlukom Ulema medžlisa i Vakufsko-mearifskog saborskog odbora od 22. prosinca 1921. godine, Kuršumlija i Hanikah su ujedinjeni u jednu instituciju koja je nazvana Gazi Husrev-begova medresa.

Zgrada Gazi Husrev-begove medrese osmišljena je kao polivalentan i reprezentativan objekt u kojemu je središnje mjesto dano prostoru za nastavu (dershana), a nizovima krilnih prostorija namijenjen je rezidencijalni karakter. Odlukom osnivača, Medresa je smještena u samo srce sarajevske čaršije.

Uživajući visoke standarde i marljivo radeći, učenici Gazi Husrev-begove medrese stizali su do uglednih zvanja i visokih položaja. Bivali su kadije, kadiaskeri, šejhu-l-islami, imami, muftije, reisu-l-uleme, profesori, znanstvenici, akademici, gradonačelnici, diplomate, ministri, državnici....

Usprkos i poteškoćama s kojima se suočavala tijekom povijesti duge skoro pet stoljeća, opstala je do danas i nastavlja biti jedna od najprestižnijih srednjih škola u Bosni i Hercegovini.

Direktor Gazi Husrev-begove medrese Mensur Malkić kazao je kako su ponosni jer Medresa neprestano radi skoro 500 godina. Napomenuo je da je bilo i starijih medresa koje su prestale s radom.

''Ona s pravom nosi jedan epitet ili naziv u našem narodu, ummul medaris – majka svih medresa'', rekao je Malkić. Dodao je da su nakon ove formirane Behram-begova medresa u Tuzli, Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku, Medresa “Osman ef. Redžović” u Visokom, medrese u Mostaru, Cazinu, Novom Pazaru i Zagrebu.

Nastava se izvodi na bosanskom jeziku, po planu i programu koji donosi Rijaset Islamske zajednice u BiH, a odobrava Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo. Svršenici medrese mogu nastaviti školovanje na bilo kojem fakultetu u Bosni i Hercegovini, ali i mnogim fakultetima u inozemstvu, naročito onim u islamskom svijetu. Također, učenici tijekom školovanja uče engleski, njemački, latinski, arapski i turski jezik.

Medresu danas pohađa 486 učenika, a jedna od njih je i Belkis Oznur Koylu, čija se majka također školovala u ovoj ustanovi.

''Još od djetinjstva sam razmišljala samo o medresi, ni o jednoj drugoj školi'', kazala je Koylu, učenica četvrtog razreda.

Medresu je upisala iz želje da se pobliže upozna s islamom i po završetku učini majku ponosnom.

Pojasnila je kako je njen otac u Bosnu i Hercegovinu došao tijekom rata (1992.-1995.) i da njena obitelj sada živi u Zenici. U Sarajevo je došla kada se trebala upisati u Medresu.

Kazala je kako je živjeti u Sarajevu poseban osjećaj, jer doživljavate povijest na nevjerojatan način. Posebno joj se dopada izgled čaršije i kaldrme kojom prolazi svako jutro na putu od internata do škole.

Tarik Mujkić odlučio je slijediti stope roditelja i brata i školovati se u Gazi Husrev-begovoj medresi.

''Moji roditelji su se upoznali u Medresi. Ratna su generacija. Osjećam se veoma ponosno što sam učenik ove medrese, što stječem mnoga znanja od svih profesora iz raznih predmeta'', rekao je Mujkić.