Tko je bio Yves Saint Laurent?
Yves Saint Laurent, punim imenom Yves Henri Donat Mathieu-Saint-Laurent, rođen je na današnji dan prije 85 godine, 1. kolovoza 1936. u Alžiru, koji je tada još bio pod francuskom zastavom.
Kao 17-godišnjak skupio je hrabrost da 1954. godine ode u Pariz, gdje je svojim skicama oduševio urednika Voguea Michela de Brunhoffa, koji objavljuje radove mladoga dizajnera. Zahvaljujući toj potpori, ali i nagradama koje je dobivao na natjecanjima, dvije godine poslije dobiva posao u modnoj kući Dior, a s 21 godinom predstavlja i svoju prvu kolekciju te postaje glavni Diorov dizajner.
Njegov modni uspjeh biva prekinut kada je 1960. morao otići u vojsku. Zajedno s brojnim drugim francuskim mladićima poslan je u Alžir, gdje je Francuska pokušala spriječiti osamostaljenje te afričke države, ali uslijedila su tri najgora tjedna u njegovom životu. Ponižavan i mučen od svojih suboraca, koji nisu mogli podnijeti što je Yves Saint Laurent drukčiji od njih, doživio je živčani slom te je otpušten iz vojske. Kada se oporavio i vratio u Pariz, mogao je vidjeti da je Dior pronašao novog dizajnera, Marca Bohana, što se na kraju pokazalo i odličnim za Saint Laurenta.
Nepostojanje sigurnog angažmana u slavnoj modnoj kući natjeralo ga je da pokrene svoju modnu kuću YSL zajedno s poslovnim, ali i životnim partnerom Pierreom Bergeom.
"Nikada ne smijemo zamijeniti eleganciju sa snobovštinom", nerijetko je govorio Yves Saint Laurent, a taj se stav vidio i u njegovoj odjeći, koja je nerijetko obarala društvene granice, ali nikada nije zračila pretencioznošću.
Prvi je dizajner koji je na modnu pistu poslao žene u hlačama, a sam je često govorio kako bi volio da je bio čovjek koji je dizajnirao traperice, za koje je tvrdio da imaju sve što on želi u odjeći – skromnost, jednostavnost, seksualnost i izražajnost.
Sredinom šezdesetih osmislio je luksuznu žensku prêt-à-porter liniju Saint-Laurent Rive gauche. Bila je to linija industrijski, masovno proizvedene dizajnerske odjeće, koja je bila dostupna u istoimenom lancu prodavaonica.
Popularizirajući na taj način prêt-à-porter, pridonio je demokratiziranju mode, koja je postajala dostupnija širem krugu potrošača. Na vrhuncu uspjeha, sedamdesetih, dizajnirao je i odjeću za djecu, modne dodatke te ženske i muške parfeme.
Nakon što je gotovo četiri desetljeća bio u vrhu svjetske mode, Saint Laurent je 1999. prodao svoju modnu kuću Gucciju.
I dok se Tom Ford bavio kolekcijom prêt-à-porter, Yves Saint-Laurent je dizajnirao liniju visoke mode.
Tri godine nakon prodaje svoje firme Gucciju, Yves Saint-Laurent u potpunosti je prestao kreirati. Modna kuća YSL službeno je zatvorena 2002. Premda više ne djeluje, brand i dalje postoji pod okriljem Guccija. Nakon povlačenja Toma Forda (2004.), liniju prêt-à-porter potpisuje Stefano Pilati.
Nije poznato koliko je na to utjecala njegova sklonost drogama i osjećaj samoće, o kojem je često govorio, no povlačenjem u svoj pariški dom nije postao zaboravljen. Naprotiv, modni dizajneri i dalje često inspiraciju crpe iz njegovih kreacija.
Yves Saint-Laurent i Pierre Bergé otvorili su u Parizu Fundaciju Pierre Bergé - Yves Saint-Laurent (Fondation Pierre Bergé - Yves Saint-Laurent), pokroviteljsku i muzejsku ustanovu, koja pohranjuje 20.000 izložaka iz povijesti ove modne kuće.
Yves Saint-Laurent je prvi živući modni dizajner koji je počašćen velikom retrospektivom svojih radova u njujorškom muzeju The Metropolitan Museum of Art. Za svoj rad odlikovan je i ordenom Legije časti.
Yves Saint-Laurent je sa svojim jedinstvenim stilom, uz Coco Chanel, desetljećima bio simbol najprofinjenije, najmodernije i najinovativnije, kako ženske tako i muške elegancije.
U žensku je garderobu unio neke dotad tipično muške odjevne predmete: blejzer, smoking, trenčkot, safari-jaknu.
Nerijetko se u svojim kreacijama nadahnjivao djelima umjetnika kao što su Picasso, Warhol, Mondrian. Svoje je kolekcije također obogaćivao afričkim, španjolskim, indijskim, marokanskim, ruskim folklornim motivima.
Uz modni dizajn, Yves Saint-Laurent bavio se i filmskom i kazališnom kostimografijom.
Umro je u Parizu 1. lipnja 2008. godine.
Biografija koju je prije desetak gogina objavila francuska novinarka i spisateljica Marie Dominique Lelievre, a koja je mnoge šokirala, pokušava baciti potpuno drugačije svjetlo na proslavljenog dizajnera.
Ta knjiga ne samo da je bila masovno čitana, nego je bila čak i povod za otvorene sukobe između poklonika pokojnog dizajnera i onih koji se slažu s Lelievre koja u knjizi piše:
"On je bio samo jedan dizajner visoke mode. On nije izumio umjetno srce, on nije poveo ni jednu revoluciju i on nije autor ni jednoga čuvenog djela. Njegove haljine, čuvane u hladnoj prostoriji, nestaju zajedno sa ženama koje ih nose”, neumoljiva je Lelievre koja se osvrnula i na dizajnerovu “genijalnost".
"Nije ga ubila njegova genijalnost; no droge i ekscesi svih vrsta jesu. No, iz nekog razloga to nije dopušteno izgovarati", piše Lelievre, misleći pritom na njegovu dugogodišnju ovisnost koja je u određenim trenucima života uključivala opijum, kokain, heroin, hašiš i Coca-Colu koju je pio u neviđenim količinama.
Kako bi napravila što vjerodostojniju biografiju, Marie Dominique Lelievre razgovarala je s obitelji, prijateljima i suradnicima pokojnog dizajnera. Među njima je bio i Bergé koji je s njom počeo razgovarati, ali je ubrzo prestao, valjda shvativši da knjiga neće biti pisana u pozitivnom tonu. Biografiju je probao sabotirati, tražeći i od Yvesovih prijatelja da ne razgovaraju sa spisateljicom. No, Lelievre je došla do svih podataka koji su joj trebali. Među ostalim piše i o dizajnerovoj mladosti, kada su ga britanski modni znalci nazivali "ministrantom", pa i o njegovoj seksualnosti.
"Noću, on pada na svoja koljena i zadovoljava mlade Arape u sjenama pariških mostova. On je poput frigidnog adolescenta koji prikuplja sirova seksualna iskustva ne bi li se osjećao ushićenim", piše o dizajneru koji je od tumora na mozgu preminuo 2008. godine.
