Ugledni pisac koji je bio predsjednik dviju europskih država

Na današnji dan prije 35 godina, 29. prosinca 1989. godine vođa Baršunaste revolucije Vaclav Havel postao predsjednik Čehoslovačke. Zanimljivo je da ga na to mjesto nije direktno izabrao narod, nego Savezna skupština (Čehoslovački parlament).

Havel je na to mjesto došao kao vođa Građanskog foruma – opozicijskog pokreta koji je i pokrenuo Baršunastu revoluciju. Tek su 1990. održani slobodni izbori za predsjednika Čehoslovačke i Havel je pobijedio na njima.

Bio je 10. predsjednik Čehoslovačke i na toj dužnosti ostao sve do 1992. godine, kad je Slovačka izglasala vlastiti ustav, a Havel podnio ostavku, jer nije želio predsjedati državom u raspadu.

Uskoro je doista došlo do raspada Čehoslovačke. U nezavisnoj Češkoj Havel se ponovno kandidirao i izabran je za predsjednika 1993. godine. Ostao je na toj poziciji dva mandata, do 2003. godine.

Bio je, dakle, predsjednik dvaju država (Čehoslovačke i Češke). Umro je 18. prosinca 2011. godine, od komplikacija izazvanih dugotrajnom bolešću (još 1996. dijagnosticiran mu je rak pluća kao strastvenom pušaću). Havelov je moto bio: "Istina i ljubav moraju prevagnuti nad lažima i mržnjom".

Slično se dogodilo i Stjepanu Mesiću, koji je prvo bio predsjednik Jugoslavije (također u raspadu), a kasnije je biran i za predsjednika Hrvatske. 

Inače, Václav Havel rođen je u Pragu 5. listopada 1936. godine u poduzetnoj i intelektualnoj obitelji koja je bila povezana s događajima u Češkoj 1920-ih i 1940-ih godina. Baš zbog toga, komunistički režim mu je zabranio studirati nakon završenog potrebnog školovanja.

Već kao tinejdžer, objavljivao je drame koje su izvođene i donijele mu međunarodni prestiž. Bio je aktivan sudionik pokreta Praško proljeće 1968. godine. Zbog toga je stavljen pod prismotru vlasti koje su ga često zlostavljale. Najdulje je u zatvoru proveo četiri godine.

Jedan od ljudi s kojim se javno svađao je poznati pisac Milan Kundera. Kada je došla 1989. i demokratske promjene su zahvatile Europu, Havel se ponovno uključio u revolucionarno djelovanje. Kao predsjednik organizacije Civilni forum, bio je jedan od onih s kojima su komunisti morali pregovarati.

Ženio se dva puta, prva supruga Olga nije se sviđala njegovoj majci. Ipak, bila je slavljena kao svetica u očima češkog naroda. Nakon Olgine smrti, drugi put se oženio poznatom glumicom Dagmar Havlovom.

Kako je Havel bio lančani (strastveni) pušač, dijagnosticiran mu je rak pluća u prosincu 1996. No, uspio ga je pobijediti. 

Nakon toga Havel aktivno piše, dobio je i nagradu Amnesty Internationala Veleposlanik savjesti, zbog njegove borbe za ljudska prava. U Pragu je 2004. godine osnovana Knjižnica i memorijalno-dokumentacijski centar zaklade Vaclava Havela.

Havel je umro 18. prosinca 2011. u svojoj kući u selu Hrádeček u općini Vlčice.

Havel je u književnosti prvi autorski uspjeh postigao scenskom groteskom Vrtna svečanost (Zahradní slavnost) iz 1963. godine. U svojim dramama bavi se odnosom čovjeka, političkog sustava i ljudskog identiteta.

Drame Službena obavijest (Vyrozumnění, 1965.), Otežana mogućnost koncentracije (Ztížená možnost soustředění, 1968.), Urotnici (Spiklenci, 1974.), Prosjačka opera (Žebrácká opera, 1975.), Audijencija (Audience, 1976.), Otvaranje izložbe (Vernisáž, 1976.), Protest (1979.), Gorski hotel (Horský hotel, 1981.), Pogrješka (Chyba, 1983.), Largo desolato (1989.), Asanacija (Asanace, 1989.) i Kušnja (Pokoušení, 1990.) donijele su mu svjetsku popularnost.