Što nudi „Mostarska liska“?

Na ovogodišnji festival komedije „Mostarska liska“ prijavljeno je 35 komedija iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Srbije i Makedonije. Posmatrajući taj korpus predstava u cjelini, može se reći da sve ove komedije daju jednu relevantnu sliku prije svega bosanskohercegovačke, ali i regionalne produkcije komedije, a ona se odlikuje estetskom, stilskom i tematskom raznolikošću.

Kako je rekao selektor festivala Kemal Bašić, ova raznolikost, s jedne strane, proizilazi iz samog bića komedije koje jeste takvo da je u elementarnom smislu blisko ljudima, dakle, ljudskom biću za kojeg još Aristotel tvrdi da se od životinja razlikuje jer se smije.

„Čovjek je, prema tome, biće koje je sposobno da se smije, a teatarski aparat komedije (otkad seže sjećanje na teatar) pokazuje nam da se možemo smijati svemu, odnosno, da se najrazličitiji konteksti, karakteri i situacije mogu pretvoriti u komičnu igru. S druge strane, Gogolj kaže: „Kome se smijete? Smijete se samom sebi.“ Ovo, između ostalog, znači da komedija ima moć da ono što prepoznajemo kao blisko, pripadajuće našem trenutku i što prepoznajemo u našim i osobinama naših savremenika, učini smiješnim jer i o najsloženijim mehanizmima različitih fenomena nudi pogled sa ugodne, gledateljske distance“, objavio je Bašić.

Kako je navedeno, selektor ovogodišnje „Mostarske liske“ odlučio se da osnovni kriterij bude „pozorišnost“ ponuđenih predstava.

„Kazališna predstava, namjerni je pleonazam koji upućuje na ono što našem teatru generalno, a komediji naročito, sve više fali. Radi se o sveukupnosti elemenata koji čine pozorišnu predstavu organskom cjelinom. Opći dojam je da nezavisne produkcije uspjevaju napraviti komediju, ali te komedije uglavnom ne dosežu takav stepen svog oblika da bi se na njih mogla primijeniti ova Šlegelova misao“, rekao je Bašić te nastavio da „s druge strane, predstave koje su rađene u produkcijama pozorišnih kuća, osim smiješnog, kao elementarne uslovnosti svake komedije, nude uzvišenije mogućnosti tumačenja jer komičnim sredstvima otvaraju slojeve naše zbilje na način da njihova individualna interpretacija (u biću svakog gledatelja ponaosob), kroz smijeh kao otklon od te zbilje, biva plodonosna aktivnost duha koja sam doživljaj zbilje, ma kakva ona bila, može mijenjati na bolje“.

SELEKTIRANE PREDSTAVE 

Djelidba – Kamerni teatar 55

Komedija Skendera Kulenovića jedno je od djela koje ima posebno mjesto u bosanskohercegovačkoj književnosti, a njen kazališni život podrazumijeva provokativnost još od praizvedbe: predstava je bila zabranjena zbog društveno uznemirujućeg sadržaja. Današnjem društvu malo je šta uznemirujuće pa Aleš Kurt svoju inscenaciju Djelidbe pomjera u Bosnu i Hercegovinu iz daleke budućnosti u kojoj Skenderove likove, bosanske ljude, vidimo u drugom hronotopu ali u vječnoj istoj, bosanskoj sudbinskoj radnji koja proizilazi iz onoga što u svojim karakterima i motivacijama donose Skenderovi amblematski likovi na sceni ostvareni lepršavom zaigranošću darovitog ansambla Kamernog teatra 55.

COVID ljubav – Pozorište Prijedor

Ova komedija zabune polazi od perioda svjetske pandemije Covida kao okvira unutar kojeg se ljudske emocije, težnje, strahovi i konkretno djelovanje pretvaraju u hiperbolizirane karikature samih sebe i na taj način, sada sa sigurne vremensko-zdravstvene distance, pokazuju krajnosti u koje smo svi u nekom trenutku pandemije, motivirani različito, bili spremni prihvatiti kao realnost života i opstanka. Vrlo energičan ansambl ovu komičnu igru iznosi u visokom tempu uz sjajan partnerski odnos.

Zid – HNK Mostar

Predstava „Zid“ donosi dvije narativne strukture od koji je jedna ona frakcijska koja se nalazi u prostoru stvarnosne visprenosti, ali i letargije obiteljskih odnosa, dočim se druga narativna linija iscrpljuje u fikcijskom prostoru farse, nadkomentara predstave unutar predstave te imaginariju socijalnih sugestija koje se rađaju kroz likove „radnika“ na sceni. Ovom podvojenošću i paralelizmom, predstava postiže ironijski odmak te suvremenu (intermedijsku) interpolaciju motiva, ali i umjetničkih formi koje pogoduju eksplikaciji unutarnjih svjetova likova i njihovih nestabilnosti, vrzmanja te disrupcija.

Tri dana ili uspon i pad gospodina B. – BNP Zenica

Roman Sikora piše kombinaciju srednjovjekovnog morala (gdje je Everyman suvremeni kapitalistički entuzijast) i brechtovskog poučnog komada (u kom pokazuje društvene mehanizme koji oblikuju sudbinu svakog pojedinca). Pri tome stvara autentičan jezik likova, zapis suvremene krize verbalnog i izražajne disfunkcije u medijskom svijetu. Cijela stvar je prepuna komičnih elemenata i potencijalno ogromne igre i teatralnosti. Prava dramska poslastica, s kakvom se – nažalost – ne susrećemo tako često u ovom dobu postdramskog, vladavine adaptacije, dokumenta i glumačke improvizacije.

Gospodin Noubadi – EXIT teatar

GospOUdinNOUbadi predstavnik je svih malih ljudi koji u cijelom ovom besmislu koji nas okružuje, ne traži samo ono čega nema (smisao), nego se usuđuje tražiti nešto više – život barem donekle dostojan čovjeka. Naš mali, veliki junak ostaje u istom danu i bez posla i bez djevojke, a vrlo brzo će ostati i bez svoje i mamine kućice ukoliko ne dostavi potrebnu dokumentaciju da je ta kućica baš njegova. Stisnut je uz rub jer je oko na kućicu bacio lokalni tajfun Grabijel Gramzivić. GospOUdinNOUbadi prisiljen je na posljednju bitku u svom malom životu, bitku protiv moćnih neprijatelja poput birokracije, nepotizma i naročito opasnog gospodina Nihilizma. Hoće li u toj bitci pobijediti ili će postati još jedan broj u nizu koji je izgubio baš sve?! Smijući se besmislu možemo li se nadati da će bar jednom u životu pobijediti mali čovjek? Pa makar to bilo u kazališnoj predstavi.

Terapija – Regionalno kazalište Novi Pazar

Ovo je komedija koja tematizira muško-ženske odnose, odnosno, pojedince unutar različitih manje ili više uspješnih odnosa sa drugim pojedinicima.  Analitički pristup prema sebi, odnosno postupcima koji su doveli do njihovog aktualnog stanja, način je na koji likovi uspostavljaju sebe na sceni pri čemu  terapeutska snaga tog analitičkog pristupa leži u njegovom komedijskom potencijalu. Tematizirajući sebe u različitim kontekstima likovi stvaraju mogućnost prepoznavanja i čistog oslobađajućeg terapeutskog smijeha. Vrlo energičan ansambl vodi predstavu u jakom ritmu od početka do kraja, a živost njihove igre beskompromisno uvlači publiku u salve smijeha.

Psi(hopate) – Narodno kazalište u Mostaru

Psi(hopate) je farsa o običnom, ali i  neobično moralnom čovjeku, koji se kroz jedan dan suočava sa psima, i psihopatana, u skučenosti svijeta oblikovanog cirkuskzantskim u(ne)ređenjem društva. Glavni junak Goce, kojeg igra prvak drame NPM Saša Oručević, prolazi kroz kafkijansku metamorfozu sa primjesama Harmsom inspiriranog apsurda i simbolizma. Riječ je o praizvedbi teksta mlade i obećavajuće makedonske dramatičarke Eve Kamčevske, u rediteljskoj viziji Zorana Rakočevića.