Povodom Svjetskog dana teatra, koji se obilježava 27. ožujka, Mostarski teatar publici će darovati predstavu "Ženski razgovori" prema tekstu Duška Radovića. Predstava će biti izvedena večeras na Memorijalnoj sceni 2532 s početkom u 19.30 sati, a riječ je o drugoj reprizi ove predstave.
U predstavi igraju Lejla Jazvin, Sarah Zlomušica, Nađa Pajić i Emina Bostandžić. Režiju potpisuje Sead Đulić, glazbu je odabrala Lejla Jazvin, dok su za tehničku realizaciju zadužene Nejla Hodžić i Hana Repeša.
Uoči izvedbe bit će pročitana i međunarodna poruka za Svjetski dan teatra, koju je za 2026. godinu uputio američki glumac i teatarski umjetnik Willem Dafoe.
Dafoe u svojoj poruci ističe kako ga javnost primarno poznaje kao filmskog glumca, ali da su njegovi umjetnički korijeni duboko povezani s teatrom. Podsjetio je na svoj dugogodišnji rad u njujorškoj skupini Wooster Group, kao i na suradnje s istaknutim kazališnim autorima Richardom Foremanom, Robertom Wilsonom i Romeom Castelluccijem. Naveo je i kako danas obnaša dužnost umjetničkog ravnatelja Bijenala teatra u Veneciji.
Govoreći o vlastitom iskustvu, Dafoe je istaknuo kako je u počecima rada u teatru često nastupao pred malobrojnom publikom, ali izvedbe nikada nisu otkazivali. Upravo je u tome, kaže, prepoznao suštinu teatra, jer publika, bez obzira na brojnost, daje smisao i život svakom scenskom činu.
U poruci upozorava i na izazove suvremenog doba, posebno na utjecaj novih tehnologija i društvenih mreža, koje obećavaju povezanost, ali istodobno fragmentiraju i izoliraju ljude. Smatra kako postoji stvarna opasnost da se ljudski kontakt zamijeni odnosom s uređajima, čime se dodatno produbljuje kriza istine i stvarnosti.
Unatoč tomu, Dafoe naglašava kako i dalje čvrsto vjeruje u snagu teatra. U svijetu koji je, kako navodi, sve podijeljeniji, opresivniji i nasilniji, zadaća teatarskih umjetnika jest očuvati kazalište kao prostor susreta, propitivanja i povezivanja ljudi, a ne dopustiti da se svede samo na komercijalnu zabavu ili puko čuvanje tradicije.
Poručio je kako dobar teatar propituje naše misli i potiče nas zamisliti svijet kakvom težimo. Upravo zbog svoje sposobnosti kako kroz priču, jezik, pokret i scenografiju otvara pitanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, teatar ostaje jedna od najvažnijih umjetničkih formi.
