Mostar: Održana premijera predstave ''Zbogom Kalifornijo''

U subotu, 10. rujna 2022.god. u 20 sati, na Velikoj sceni odigrana je premijera predstave ''Zbogom, Kalifornijo!'', autorice Emine Kovačević, u režiji Lajle Kaikčije.

Glumačku postavu čine: Goradna Boban (k.g.) / Amela Kreso,Jasmin Krpo, Emir Sphić, Fatima Kazazić Obad, Emir Sejfić, Ajla Hamzić i Ali Kamer Aksoy (k.g.)

Premijeri predstave ''Zbogom, Kalifornijo!'', prisustvovala je Lamija Milišić, književna, kazališna i filmska kritičarka.

''Kultura odustajanja jedna je od općeprihvaćenih odlika poraća u Bosni i Hercegovini. Prešutni kolektivni pristanak na mehanizam odustajanja od doma da bi se trauma o istom zaboravila, dakle kroz izvjestan imperativ zaborava, stihijski začarava ljude ratom poražene, ali i mlade generacije koji isti nisu direktno proživjele. Nova predstava Narodnog pozorišta Mostar, "Zbogom, Kalifornijo!", kritički je potentan poziv, prije svega Mostarcima i Mostarkama ali i uopće građanima/kama BiH, na osvješćivanje ove samoizazvane hipnoze''.

"Zbogom, Kalifornijo!", rađena prema tekstu Emine Kovačević i u režiji Lajle Kaikčije, okuplja jednu četveročlanu mostarsku porodicu (Gordana Boban, Jasmin Krpo, Emir Spahić, Fatima Kazazić Obad), koja se sprema za odlazak u Njemačku. Iako potaknuta širokim društvenim dešavanjima, ova odluka je u predstavi sagledana intimno, iz nutrine porodičnog života. Pri tom se izbjegava nostalgija koja bi likove oskudno razvila u smjeru nekog od kolektivnih identiteta, još jednom valorizirala prošlost i obezvrijedila budućnost. "Zbogom, Kalifornijo!" upravo teži tek malo otškrinuti vrata ka viziji tihe ljepote tih likova, sagledanoj u nadi utrnuloj od traume, no i dalje okrenutoj životu.

Spomenuta nostalgija je prisutna utoliko što naslovna pjesma Mikija Jevremovića, ali i još nekolicina drugih koje se izvode (Emir Sejfić, Ali Kamer Aksoy) u tijeku predstave, gotovo zavodi publiku i likove u svojstvu prizvuka boljih vremena. Međutim, muzika se u predstavi razvija u smjeru motiva jugoslovenskog kolektivnog pamćenja, čije su vrijednosti sada bespovratne za kolektiv, ali suštinski i dalje upotrebljive za pojedinca. Dakle, njihov zaborav nije nužan. Ti evergreeni više ne stimuliraju spomenutu hipnozu, koliko proganjaju. Oni ovom predstavom više ne pružaju utjehu, koliko postavljaju pitanje o ovom vremenu sada.

''Ipak, "Zbogom, Kalifornijo!" ne nosi sa sobom nikakav oštar poziv na odgovornost i prkos poratnom očaju, već pravovremeno podiže ogledalo prema mostarskoj publici i ukazuje na začarani krug u kom se krećemo. Snagu predstave čini to što ni u jednom trenutku ne osuđuje naš osjećaj poraženosti. Time nam ne dopušta samorušilačko stanje žrtve. Otvarajući prostor malim ljudima, koji napokon bivaju viđeni i vrjednovani, a ne ušutkivani i osramoćeni, ova predstava iz ruina intime nanovo gradi osjećaj doma''.