Kako je s mostarskih daski život učinjen ljepšim

Ovakvu ili sličnu priču smo već čuli, ali ovakvu izvedbu na ovako pripremljenim svijetom na daskama mostarskog Lutkarskog kazališta nismo.

Sudar dvaju svjetova

Predstava ''Utopija'' iz pera i u režiji Vanje Jovanovića govori o potrazi djevojčice Marte za ocem čije je dugogodišnje odsustvo obavijeno velom tajne. Otkrivamo kako je otac ''žrtva'' sudara dvaju svjetova, dvaju vrijednosti, zemalja Finske i Grubijanske.

Zemlje su to u kojima vladaju različite vrijednosti i razlike među njima, koje upoznajemo kroz potragu, oslikavaju sva ona sukobljavanja vrijednosti i svjetova kojima i sami svjedočimo, rastrgani između stvarnosti i pravih životnih vrijednosti.

Predstava skoro da i nije lutkarska jer nas u priču uvodi glumačka četvorka koju čine Marta Haubrich, Anela Planinić Škutor, Tibor Oreč i Ivan Nevjestić a koja se savršeno transformira u više likova. Potom ''običan'' alat dobiva uloge i vodi nas kroz priču u kojoj će veliku ulogu odigrati i scenografija.

Stoga, osim glumcima, kapu treba skinuti i scenskim majstorima Zoranu Antonijeviću i Filipu Miljki i majstorima svjetla i tona, Arianu Knezoviću i Dariju Šunjiću.

Scena je odigrala ulogu

Scena je naime odigrala veliku ulogu jer scenografija kakva je postavljena za ovu predstavu, uz sve efekte svjetla, vjetra, mraka, glazbe i magle nije do sada postavljena u ovom kazalištu. Jedna se alatnica pretvorila u potpuno novi svijet, iz obiteljskog doma u kojem se ne smije sjesti na stolicu koja čeka oca, do zemlje Grubijanske s njezinim mračnim stranama u kojima – onako kako bi trebalo i u stvarnom životu – osmijeh mijenja sve.

A taj osmijeh, otkrit ćemo, svima daruje otac koji kćerki priznaje da je ostao na grubijanskoj strani jer žitelje tog svijeta nije mogao ostaviti bez osmijeha.

Priča, naravno, završava sretno. Pokazalo se kako umjetnost, a obitelj u zemlji Finskoj je obitelj umjetnika, mijenja svijet i kako je bez umjetnosti zemlja gruba a njezinim stanovnicima ne ide ništa od ruke. Ili, ako im ide, ide uz puno napora i patnje i bez sreće.

Umjetnici za ljepši život

''Umjetnici su život činili ljepšim'', kaže se u jednom trenutku predstave. I umjetnici na daskama učinili su upravo to - trenutak publici učinili su ljepšim. ''Utopija'' nam je otkrila da mostarski lutkari imaju snage i sposobnosti iznijeti uloge i kad se ''ne skrivaju'' iza lutaka i učinili su male daske kazališta puno većim nego što su to možda i svjesni.

Jer, kad publika, koja i nije čest gost kazališta kako je bilo na izvedbi koju smo posjetili, osjeti vrhunac i trenutak u kojem cijela priča zaslužuje gromoglasan pljesak, znak je da je kazalište ispunilo svoju zadaću. Učinili su život ljepšim.

U jednoj od najava ove predstave Lutkarsko kazalište Mostar navelo je kako je predstava napisana i postavljena s namjerom ukaže na potrebu okretanja ka kulturi kao najboljem i najefikasnijem eliksiru za spas i izlječenje.

Svako lutkarsko kazalište mjesto je na kojem se društvo od malena odvlači od bolesti kako mu ne bi trebalo izlječenje kad je možda prekasno. Ma kako zvučalo kao utopija, ''Utopija'' i drugi iskoraci na daskama koje život znače mogu izliječiti naše živote.