Goran Popović - mostarska zvijezda na američkom glumačkom nebu

Mladi Mostarac Goran Popović diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u New Yorku, vijest je koja se prošli tjedan munjevito proširila u bh.medijima i na društvenim mrežama. I s razlogom, Goranov talent dok je još bio u BiH punio je medijske stupce, no da bi u potpunosti ostvario svoj talent, ovaj umjetnik (na žalost BiH) morao je napustiti državu.

Goran je u Mostaru s kolegama napravio prvi mjuzikl, plesao je, pjevao, glumio ... umjetnički se ostvarivao i izražavao cijelim svojim djelovanjem u rodnom gradu ali i šire, a svi koji ga poznaju govorili su da ''nije čovjek za naše prostore'', što su 'naši protori' i dokazali.

Goran se prvenstveno okušao na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti, no srećom po njega, ta vrata su mu ostala zatvorena, zato su se američka otvorila.

''Osjećaj je izvanredan i toj dro…. (Lutka- SARS) Osjećaj je oslobađajući, također uz sreću došao i stres jer sada treba živjeti i preživjeti u ovoj džungli. Ali u svakom slučaju smiren i zadovoljan rekao bih'', kaže Goran Popović za Bljesak.info komentirajući svoju diplomu.

Putovanje studiranja, kaže, je išlo glatko.

''Nekako je sve to fino disalo nije bilo nekih velikih oscilacija i baš kada ste u tom nekom zen stanju u sred grada koji vrišti; odjednom nagli prekid s Covidom. U početku kao i svima vjerujem, mislio sam da će to ubrzo proći, te ćemo se vrati u normalan ritam. Stvarnost je bila mnogo surovija'', kaže Popović.

Virtualni nikada neće zamijeniti živi teatar

Studiranje u pandemiji definitivno je bilo zahtjevno, a Popović kaže da '''se živi teatar ne može mijenjati niti mjeriti s virtualnim''.

''Mnogo je to bilo zahtjevno. Meni su u pola priče u zatvorenom New Yorku otkazali i laptop i telefon, pristup nastavi sam imao preko posuđenog telefon od druga s akademije. Od nas 100 studenata u studentskom domu, ostalo nas je svega petero kada je pandemija počela. Međutim s tom platformom bili smo primorani kopati u najdublje pore naših sposobnosti i tako postali prvi pioniri virtualnog teatra, online načina rada ' hibridnog načina rada'', kaže Popović iskustva s učenjem tijekom pandemije.

Gdje će Goran pronaći svoj put, ne zna - ''svijet je njegov'', budućnost je neizvjesna kaže, no ideje su uvijek tu.

Hoće li se Goran ostvariti na platnu ili u kazalištu ne zna i ne želi se ograničavati, jer obje ga sfere zanimaju.

''Smatram da svaki kvalitetan filmski glumac ima jaku kazališnu podlogu. Kazalište je mjesto gdje se vaš instrument potpuno otvara i otkriva svoj puni potencijal. Kada nakon toga dođete pred kameru, shvatite koliko imate umjetničke snage i kreativnosti'', kaže Popović.

Gluma u BiH bez perspektive

Govoreći o perspektivi glume kao umjetnosti u BiH, Goran kaže da bi volio reći da perspektive ima mnogo, ali nažalost rijetki pronađu to svjetlo.

''Bit ću iskren. Gluma nema nikakvu perspektivu u Bosni i Hercegovini, čast izuzecima koji se trude u tom mraku da pronađu svijetlo. To je tolika šteta. Jer je Bosna I Hercegovina puna kao šipak- vrhunskih glumaca, mostarskih, sarajevskih, banjalučkih, tuzlanskih itd itd. To su toliko talentirani i sposobni glumci. Međutim zbog nedostatka angažmana, tih nakaznih ideologija kao što su “hajde ma šta je tebi to; ti si glumac, ko da moraš naplaćivati'', mnogi glumci odustaju od svojih strasti i ljubavi. Možda nismo kao ljudi svjesni, ali umjetnik kada gubi publiku i kada mu se guši glas, lagano krene kopnjeti jer nema drugog izlaza. I ljudi masovno zaboravljaju, da svaki dan gledaju u umjetnost, filmovi, video spotovi, fotografije, arhitektura, bilboardi, serije, koncerti, muzički spotovi, slike i crteži, murali, knjige, i konzumiraju svu tu umjetnosti, ali ju ne cijene'', smatra Popović.

Mladim umjetnicima poručuje da ne odustaju od umjetnosti.

''Gurajte ju mnogo naprijed. Svima ju pokažite, budite dosadni, ali makar znate da radite ono što volite. Dovoljni ste takvi kakvi ste'', poručuje Goran.

Nostalgija za Mostarom

Iako se nalazi u famoznom gradu koji ''nikada ne spava'', Mostar mu kaže iznimno nedostaje.

''Mnogo, ali mnogo mi fali Mostar i hladovina u “poluproljeće”, vala onaj mi zvizdan ne fali imam ga i ovdje. Ali generalno, mostarska kafa mi fali. Mostarska druženja. Doći ću eventualno'', kaže Goran.

Govoreći o tome kako se mostarski duh uklopio u New York, Goran kaže da se taj duh uklapa u svaki koncept, no kultura i običaji su nešto što manjka.

''To je činjenica, mi smo duhom jako društveni ljudi, za druge med i mlijeko, a za sebe najgori. Kultura Amerike? Koja kultura? Običaji ?- McDonalds, Taco Bell I Wendy’s u prijevodu čitaj ''šećer+dijabetes-voda+masnoća-kvaliteta+šećer= Što mi se nešto manta''. Šalu na stranu, oni ovdje slave Helloween kao najveći praznik, potom Dan zahvalnosti u čiju historiju je jezivo ulaziti, Dan Kolumba, Dan nezavisnosti. Smiješno je što mnogo njih misli da je Božić američki blagdan'', kaže Goran, no pozitivno je internacionalno okruženje u kojem je studirao, jer različite kulture uvjerenja i perspektive su ostavile zadivljujući utisak.

Vjerujemo da će cjelokupno iskustvo od rada u Mostaru, internacionalnog utjecaja, pa do učenja u pandemiji, Goranu pomoći da dobije svoju zvijezdu na slavnom glumačkom nebu. Sretno!