U pripremi veliki projekt, monografija o Mostarskim kišama 1973. - 1992.,

Nakon što ih je rat rasuo svuda po bijelome svijetu, članovi legendarnog ansambla Mostarske kiše okupili su se u svome gradu. Jedan od simbola Mostara koji ga je pjesmom proslavio diljem svijeta, nastao je davne 1973. godine, a ime je dobio po prekrasnoj poemi pjesnika Pere Zubca.

Kroz ovaj ansambl prošlo je na stotine djevojčica i dječaka, a iako im neki i danas spočitavaju pretjeranu ideologizaciju, neosporno je da su Kiše ostavile neizbrisiv trag na glazbenoj sceni bivše države.

Od njihova zadnjeg susreta prošlo je više od 20 godina, premda je i ranije bilo spontanih okupljanja, kao prilikom promocije knjige njihova utemeljitelja i umjetničkog voditelja Miše Marića, ovo je ipak bio organizirani događaj koji će pod imenom Dan Mostarskih kiša postati tradicionalan.

Prijateljstvo je ostalo, kao da se nikada nije ni prekidalo.

- U početku cilj mi je bio okupiti 20-30 ljudi, pa da spojimo dva-tri stola i zapjevamo, onako uz gitaru. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, bilo nas je sve više tako da je na ovoj svečanosti bilo više od 130 ljudi. Bilo je pomalo euforično, pjevali smo nezaboravne pjesme i bilo je to jedno predivno druženje, emocije i sjećanja su proradili, što je i normalno jer se neki ljudi nisu vidjeli godinama. Mislim kako je ovaj događaj nešto jako pozitivno za ovaj grad i da ga treba pozdraviti - rekao je za Večernji list organizator događaja Sergej Šotrić, bivši klavijaturist i pjevač Mostarskih kiša, koji je danas uspješan poslovni čovjek u Njemačkoj.

Na svečanost, zbog objektivnih razloga, nisu mogli doći idejni vođe pjesnici Mišo Marić i Pero Zubac te još neki istaknuti članovi ansambla, ali su zato svoj dolazak najavili sljedeće godine kad ansambl slavi svoj veliki jubilej - 40. rođendan.

Za tu prigodu organizatori pripremaju veliku svečanost, koja će se najvjerojatnije održati zadnjeg petka u srpnju 2013. godine. Svima će na vrijeme poslati pozivnice tako da dođe što više članova.

Za taj događaj u pripremi je opsežna monografija, a na feštu će, uz članove ansambla, biti pozvani svi suradnici Kiša od Kemala Montena, Željka Samardžića, Zdravka Čolića, Jasne Gospić, Miladina Šobića i mnogih drugih vokalnih solista koji su pjevali s njima.

- Pripremamo veliki projekt monografiju o Mostarskim kišama 1973. - 1992., za koju je većina posla urađena. Ovdje prikupljamo dokumentacija u Muzeju Hercegovine, videoarhivu ćemo posuditi od Javnog servisa, a za fotografije je zadužen Stole Lasić. Potrudit ćemo se da je završimo do ljeta sljedeće godine - dodaje Šotrić.

Glavni i odgovorni urednik projekta je Mišo Marić, a producent i koordinator Šotrić. U monografiji će biti registar imena svih članova Kiša (njih više stotina), a bit će izdan i audio i videomaterijal.

Kao uvod u monografiju, na internetu će uskoro biti puštena i web - stranica Mostarske kiše, koju će uređivati Miro Pandur.

- Ponosni smo na činjenicu da se niti jedna članica ili član Kiša koje god oni vjere, nacije ili političke opcije bili nisu osramotili u onim ružnim i prljavim vremenima koji su iza nas. Svi su ostali čestiti ljudi - ističe Šotrić, na tragu one Mišine koji im je poručivao da ga “uopće ne interesira u kakve će pjevače, nego u kakve ljude izrasti”.

Premda se u devedesetim godinama u Mostaru pojavio ansambl pod nazivom Mostarske kiše, za Sergeja i većinu njegovih kolega, to nema nikakve veze s pravima Kišama.

- To nisu Mostarske kiše, i oni se nelegalno koriste tim imenom, ali ih ipak nećemo tužiti. To što ti ljudi pjevaju nema nikakve veze s pravim Kišama. Neka svatko radi što hoće, nemam ništa protiv, ali pod drugim imenom - kaže Šotrić.

Slično mišljenje djeli i idejni vođa Kiša Mišo Marić:

- Kiše su usahle s Jugom, zauvijek... Sve ovo sada replika do replike. Dude za bebe koje narod zove i varalice.... Oko Kiša sam najinformiraniji pa - svaka kapljica lijepog pljuska zna da smo čuvali od zaborava one koji su izginuli braneći od fašizma sa željom da nam se više nikad ne ponovi. Uz ode njima stvarali i pjevali o vinogradarima, duvanjarima, rudarima zidarima, graditeljima pruga i puteva...

Pjevali na svim jezicima Juge al’ i engleskom, talijanskom, ruskom, njemačkom, francuskom, bome i romskom. Jednako nas razumjeli Bajro s Karašebeša i princ Charles iz Bakingama.

Kad su djeca Mostara otvarala jubilarni Festival djeteta u Šibeniku “Lijepom našom” i kasnije je troglasno, u stavu mirno, pjevale diljem Hrvatske, pola današnjih prvokategornih domoljuba nije znalo slovca, druga polovina se dvoumila: pjevamo li šlager il’ staru gradsku - rekao je za Večernji list Mišo Marić.