Legendarna pjevačica Tina Turner bila je jedna od onih glazbenih pojava koje su s vremenom nadrasle ne samo žanr i neprestano mijenjajuće trendove već i sve prepreke s kojima su se susretale pjevačice koje su uz to i crne.
Energična, samouvjerena žena koju ste mogli prepoznati samo po silueti, zahvaljujući frizuri koja je savršeno pristajala divljoj i neobuzdanoj snazi koju je isijavala. Bila je kraljica rocka, a njezin duboki, rašpasti i prepoznatljivi vokal niste mogli zamijeniti ni s jednom drugom pjevačicom prije ni poslije nje. Ukratko, bila je jedinstvena.
Nakon više od 50 godina karijere svoj je posljednji koncert održala u Sheffieldu 5. svibnja 2009. Tada 69-godišnja Tina zaključila je da je gotovo. Novinarima BBC-ja godinama kasnije rekla je: "Bio je to odličan nastup, zaista predivan. Ali to je bilo to. Nema šanse za povratak."
Pola stoljeća neumornih nastupa ostavilo je traga na njoj. Skoro svaku večer provodila je ili u autobusu ili zrakoplovu, autu ili hotelu. "Za mene je postojao samo jedan život. U jednom trenutku zaključila sam da više ne želim plesati i pjevati. Željela sam biti kod kuće i biti normalna", izjavila je.
A njezin dom bila je vila nedaleko od Küsnachta na jezeru Zürich, gdje je živjela od devedesetih. Svoje imanje nazvala je Algonquin, prema svojoj baki koja je bila američka Indijanka, a bilo je to mjesto gdje je napokon pronašla mir u zagrljaju svog supruga, Nijemca Erwina Bacha.
Dugo se prikrivao podatak kako je posljednje godine života bila teško bolesna. Preživjela je moždani udar, imala rak crijeva i podvrgla se operaciji presađivanja bubrega koji joj je 2017. donirao njezin suprug.
No, nikada nije sumnjala kako će se oporaviti. Osim toga, ova budistica, kao što je sama jednom izjavila, nije se bojala smrti.
"Ne vjerujem u Boga ni vraga ni kako postoji netko tko će vam reći što ste dobro ili loše učinili", rekla je 2018. za njemački Die Zeit. Vjerovala je da svatko nakon smrti započinje novi život.
A svoj dug i trnovit put prema statusu glazbene legende započela je 26. studenog 1939. kao Anna Mae Bullock u gradiću Nutbush u Tennesseeju. Njen otac radio je kao nadzornik na plantaži pamuka, a bila su to vremena rasne segregacije, kada su crnci još uvijek morali spustiti pogled kada su razgovarali s bijelcima. Nedjelje je provodila pjevajući u crkvenom zboru.
Mnogi su već tada znali da je talentirana, a 1955. seli se u St. Louis, gdje upoznaje Ikea Turnera, pionira soul glazbe koji joj je promijenio život. Upoznali su se u klubu gdje je tada već poznati Ike nastupao sa svojim bendom Kings of Rhythm. Tada 17-godišnja Anna Mae spontano je zgrabila mikrofon i zapjevala hit B.B. Kinga. Ike je istog trena prepoznao talent i angažirao je kao prateću pjevačicu.
Bio je to početak velike karijere, ali prva prilika pojavila se tek 1960. kada je Art Lassiter, glavni vokal Ike Turner Banda, trebao snimiti pjesmu A Fool in Love. Nakon što se nije pojavio u studiju, Ike je Anni Mae predložio da ona otpjeva pjesmu. Bio je to njihov prvi veliki hit, koji se popeo do 27. mjesta na američkim glazbenim ljestvicama. Zbog promotivnih razloga Ike joj je dao ime Tina i prateća pjevačica našla se u centru pažnje. Od tog su trenutka krenuli na zajedničku turneju kao Ike & Tina Turner Revue.
Ike i Tina postali su par. Vjenčali su se u Meksiku 1962. i imali dva sina. U profesionalnom smislu njihov uspjeh je samo rastao. Tinin impresivni glas primijetili su i u Europi nakon što je 1966. zapjevala na pop simfoniji River Deep, Mountain High legendarnog i problematičnog producenta Phila Spectora. Za to joj je platio 25 tisuća dolara.
Zajednička turneja s Rolling Stonesima, rezidencija u Las Vegasu. unosni ugovori i veći honorari za nastupe obilježili su sljedeću uspješnu etapu karijere ovog dvojca. Svake godine svirali bi preko 270 koncerata.
Obrada pjesme Proud Mary Creedence Clearwater Revivala katapultirala ih je na vrhove ljestvica prvi put 1970., a singl je prodan u milijun primjeraka i osigurao je Tini prvi Grammy za najbolju R&B pjevačicu. Bio je to još jedan primjer uspješne obrade koju je Tina pretvorila u pjesmu koju ljudi većinski povezuju s njom.
Međutim, vokalne vještine bile su samo mali dio njezine lepeze talenata. Samu njezinu pojavu na bini ljudi su opisivali kao "električnu". Netko ju je jednom prilikom nazvao "ženskim Mickom Jaggerom", a novinar Rolling Stonea Ben Fong-Torres napisao je da bi bilo daleko bolje reći da je Mick Jagger "muška verzija Tine Turner" jer i sama je pjevačica rekla da je Jagger tijekom zajedničke turneje proučavao njezine pokrete.
Nakon njezine smrti Jagger je na Instagramu napisao: "Tužan sam zbog smrti moje predivne prijateljice Tine Tuner. Bila je nevjerojatno talentirana izvođačica i pjevačica. Bila je inspiracija. Topla, duhovita i darežljiva. Pomogla mi je kada sam bio mlad i nikada je neću zaboraviti."
No, to je bila samo jedna strana medalje.
Kao što je i opisala u svojoj biografiji I, Tina: My Life Story (1986), njezin brak s Ikeom bio je pakao. Neprestano ju je varao i pokazao se kao nasilnik koji ju je nekoliko puta smjestio u bolnicu. Trpjela je do 1976., kada je nakon nastupa u Dallasu pobjegla iz hotela, natečena i razbijena od njegovih udaraca. Kod sebe je imala samo 36 centi, a u razvodu se odrekla svih prava na zajedničko vlasništvo. Zadržala je samo umjetničko ime. Bila je to cijena slobode. I isplatilo se.
Upravo joj je to ime kasnije donijelo svjetsku slavu dok Ikea Turnera, iako ga mnogi smatraju odličnim glazbenikom i možebitnim autorom prve rock'n'roll pjesme, mnogi danas pamte isključivo kao njezinog bivšeg nasilnog supruga piše Index.
