Slijepi jazz, funk i soul pjevač i skladatelj koji je mijenjao svijet glazbe

Na današnji dan, 13. svibnja 1950. godine rođen je u Saginawu, Michigan, dječak koji se zvao Stevland Hardaway Judkins i po nesreći je od rođenja slijep. 

Rođen je dva mjeseca prerano te je smješten u inkubator gdje mu je višak kisika uzrokovao ožiljke i odvajanje mrežnice zbog čega je ostao slijep. 

U svijetu glazbe planetarno je poznat kao Stevie Wonder, pjevač, skladatelj, multiinstrumentalist i glazbeni producent.

Jedan od najznačajnijih inovatora u području soula, funka, rhythm and bluesa i pop-glazbe XX. stoljeća.

U dobi od četiri godine s obitelji se seli u Detroit, gdje u najranijem djetinjstvu počinje nastupati u crkvenim zborovima.

Iako slijep od rođenja, bio je poznat kao »čudo od djeteta«, a u dobi od devet godina svladao je tehniku sviranja klavira, bubnjeva i usne harmonike.

Nakon što je 1961. njegov dar otkrio Ronnie White iz grupe The Miracles, Wonder sklapa ugovor s uglednom diskografskom kućom Motown i počinje karijeru pod imenom Little Stevie Wonder.

Debitira albumom The Jazz Soul of Little Stevie (1962) koji otkriva svirački (klavir, orgulje, kromatska usna harmonika, bubnjevi) i djelomično skladateljski talent te lakoću snalaženja u polju razmjerno zahtjevnog instrumentalnog jazza.

Gotovo istodobno izlazi mu drugi album, A Tribute to Uncle Ray, posveta uzoru Rayu Charlesu.

Prvi veći uspjeh postiže skladbom »Fingertips« (1963), potom (1964) singlom »Uptight (Everything’s Alright)«. Odbacuje nadimak »Little«, usavršava vokalnu izvedbu te se djelomično usmjerava i na socijalne teme (reinterpretacija Dylanova protestnoga klasika »Blowin’ in the Wind«).

Od sredine 1960-ih počinje intenzivnije skladati, a na ostvarenjima For Once in My Life (1968) i Signed, Sealed & Delivered (1970) iskazuje prve ozbiljnije producentske ambicije.

Od početka 1970-ih izravnije tematizira suvremena društvena previranja, usporedno primjenjujući inovacije na instrumentalističkoj razini; albumi Where I’m Coming From (1971) i (osobito) Music of My Mind (1971) označavaju početak Wonderove fascinacije klavijaturističkim aranžmanskim postupcima, kombinirajući karakteristično sentimentalne balade (»Never Dreamed You’d Leave in Summer«, »If You Really Love Me«) s agresivnijim funk-brojevima (»Do Yourself a Favor«, »Love Having You Around«).

Takav pristup kulminirat će u sadržaju četiri iduća izvanredna studijska albuma, na kojima je većinu instrumenata odsvirao sâm. 

Iako je djelomično nastao pod utjecajem epohalnog ostvarenja What’s Going On Marvina Gayea, album Talking Book (1972) izrazito je individualna, koncepcijski zaokružena i originalna interpretacija suvremenoga funka i soula, s nekoliko žanrovskih klasika (»Superstition«, »You Are the Sunshine of My Life«). Slične aranžmanske i produkcijske inovacije (s mnogo elektroničkih plesnih elemenata) ugradio je i u druge ambiciozne radove iz toga razdoblja, objedinjujući intimne motive i beskompromisne sociopolitičke opservacije u kontekstu rasno podijeljene urbane Amerike (npr. »Living for the City«).

Albumi Innervisions (1973., pet nagrada Grammy), Fulfillingness’ First Finale (1974) i dvostruki LP Songs in the Key of Life (1976) također pripadaju uskomu krugu Wonderovih ključnih doprinosa popularnoj glazbi.

Godine 1973. bio je prvi Afroamerikanac koji je osvojio Grammy za najbolji album godine, podvig koji se ponavljao za tri uzastopna albuma.

Uspješni singlovi iz te etape (»Higher Ground«, »Don’t You Worry ’bout a Thing«, »Isn’t She Lovely«, »Sir Duke«) proširili su njegovu popularnost izvan strogih žanrovskih okvira.

Opus nakon razočaravajućeg albuma Stevie Wonder’s Journey Through »The Secret Life of Plants« (1979) manje je utjecajan i kvalitativno nekonzistentan unatoč prisutnosti na top-ljestvicama (»Master Blaster«, »I Just Called to Say I Love You«, duet s Paulom McCartneyem »Ebony and Ivory« i dr.).

Od kraja 1980-ih rijetko objavljuje. Godine 1989. uveden je u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).