Publiku je liječio vrhunskom rokačinom, a sebe ubijao alkoholom

Bon Scott, legendarni pjevač sastava AC/DC, je na današnji dan, 19. veljače 1980. godine, pronađen mrtav u prijateljevom automobilu u London’s Camden Townu, nakon prethodne cjelodnevne pijanke.

Ronald Belford 'Bon' Scott rođen je 9. srpnja 1946. godine u malom škotskom gradiću Kirriemuiru, i već je u najranijim godinama, gotovo od kada je prohodao, pokazivao afinitete prema glazbi.

S obzirom da mu je otac Charles (majčino ime je Isobelle) bio član gajdaške skupine Kirriemuir Pipe Band, a svirao je i u lokalnoj opernoj kompaniji, nije ni čudno što je sin naslonio uho na očevu glazbu.

Kada je Bonu bilo šest godina, njegova se obitelj u želji za boljim životom seli u Australiju. Najprije u Melbourne, pa u Adelaide, da bi se 1956. godine, nakon što je njegovom bratu Graemeu dijagnosticirana astma, preselili u Fremantle. 

Školu nije volio

Svoj interes za glazbu Bon je pokazivao i u Australiji, te je već u školi svirao klavir i bubnjeve, a bubnjao je povremeno i u novoj očevoj gajdaškoj skupini Caledonian Society’s Scots, gdje je naučio svirati i gajde, te u Scottish Pipe Band.

Školu je napustio rano, s petnaest godina, i otada se počeo sam uzdržavati, radeći razne, uglavnom fizičke poslove; od vožnje traktora do servisiranja kućanskih aparata. A usput se znao lagano 'zakačiti' i s policijom, te je 'isposlovao' da ga ne zovu u vojsku, zbog 'društveno neprilagođenog ponašanja'.

Prvu polovinu šezdesetih nastupao je s dosta bendova, u kojima je bubnjao, ali i pjevao, a prvo pamtljivije ime bili su The Spektors, s kojima je svirao 1966. u Perthu. Nakon toga se pridružio Vince Lovegroveu u The Valentines, s kojima je u svibnju 1967. godine snimio singl "Every Day I Have To Cry" za Clarion Records, koji je dospio do 5. pozicije lokalne ljestvice singlova, a napisao ga je George Young iz The Easybeatsa.

Taj ih je uspjeh ohrabrio i nagnao da sreću potraže u većem gradu, pa sele u Melbourne. Tamo snimaju tri pjesme skupine The Easybeats; "She Said", "Pelicular Hole In The Sky" i "My Old Man’s A Groovy Old Man", i u srpnju 1969. godine ulaze na 23. mjesto australske ljestvice.

The Valentines su snimili još dva singla, "Nick Nack Paddy Wack" i "Juliette", s ovim zadnjim su u travnju 1970. godine ušli u australski Top 30, a službeni raspad uslijedio je 1. kolovoza.

Od vozača do pjevača AC/DC-a

Nešto kasnije, Bon prihvaća poziv Brucea Houwea, te se pridružuje blues rock skupini Fraternity, koja ubrzo snima singl "Why Did It Have To Be Me" i nastupa po Adelaideu, da bi se nakon toga preselili u Sydney.

Krajem 1971. godine Fraternity radi za RCA Australia ploču "Livestock", a sljedeće godine i drugu, "Flaming Galah", za istu izdavačku kuću. Između te dvije ploče sreću su nakratko potražili i u Europi, no, bez uspjeha, te slijedi povratak u Australiju i raspad.

Kasnije se pridružuje skupini Peter Heada The Mount Lofty Rangers, no, doživljava tešku motorističku nesreću, nakon koje je ležao tri dana u komi, ali se ipak uspijeva oporaviti. U međuvremenu, Fraternity se opet okuplja, a na Bonovo mjesto angažiran je Jimmy Barnes.

Zbog svoje naravi imao je i dalje određenih problema s australskim zakonom, a recimo da je početkom sedamdesetih gostovao i u bendovima Blackfeather, Mountains Of Madness i The Mount Lofty Rangers.

Ipak, svoju je novu sreću, uz posredništvo zajedničkih prijatelja, i to prvenstveno Georgea Younga, pronašao 1974. godine kao vozač autobusa skupine AC/DC, kojoj se priključuje u Sydneyu. U stvari, nije bio samo vozač. Obzirom da je puno toga naučio u višegodišnjem samosnalaženju, radio je sve što je trebalo.

Tragična i misteriozna smrt

Od 1974. godine pa sve do tragične smrti njegov je život vezan uz AC/DC.

Sama smrt do današnjih je dana ostala misteriozna, a bilo je čak i razmišljanja da su prijatelji, koji su ga ostavili u autu na parkiralištu, ipak mogli, štoviše trebali više napraviti. Odnosno, povesti ga sa sobom a ne ostaviti da prespava, pa do tragedije nije niti trebalo doći.

No, bilo kako bilo, sudbina je opet uzela svoj danak i njegova je smrt potvrđena u Kings College Hospital, a službeni uzrok bilo je 'akutno trovanje alkoholom'.

Posljednje Bonovo prebivalište je u Fremantleu, na Memorial Garden groblju u drugom segmentu, grobu pod oznakom N 3, a u proteklih ga je četvrt stoljeća posjetilo na milijune ljudi.

Početkom 2006. godine odano mu je veliko posthumno priznanje; grob u kojem leži proglašen je australskim spomenikom kulture. A, kao i svugdje, i u Australiji ima groznih ljudi, koji ne samo da ne poštuju sakralne objekte i uspomene, nego ne poštuju niti mrtve.

Naime, neki od njih uzeli su si ovlaštenja koja im ne pripadaju, pa su na Bonov 60. rođendan, 9. srpnja 2006. godine, oskrnavili njegov grob, odnijevši s njega nadgrobnu ploču. Strašno, neobjašnjivo, i nažalost moramo reći, ljudski. Jer takvo nešto mogu napraviti samo ljudi. Ali, ima i drukčijih ljudi.

Članovi australskih skupina The Angels i Rose Tattoo odlučili su Bonu sagraditi spomenik, jer su oni među brojnima koji ga smatraju najvećim i najutjecajnijim rock pjevačem svih vremena. A zasigurno nisu jedini koji tako misle. (Izvor: Muzika.hr)