Prije jednog stoljeća rođen je jedan od najraznovrsnijih autora i šansonijera

Charles Aznavour, francuski autor, skladatelj, šansonijer i glumac armenskog podrijetla, rođen je u Parizu na današnji dan prije 100 godina, 22. svibnja 1924.

Poput Yvesa Montanda, podrijetlom Talijana, i Charles Aznavour je stranac, sin armenskih emigranata umjetnika u Parizu. Prodao je gotovo 200 milijuna nosača zvuka diljem svijeta.

Pravo ime bilo mu je Shahnour Varenagh Aznavourian ili Charles Aznavurian, a i njega je kao tolike druge otkrila Édith Piaf.

S vremenom Aznavour postaje vrstan pjesnik, tekstopisac prekrasnih tekstova šansona, što će ih interpretirati brojni pjevači diljem svijeta. Njegov ranjeni promukli glas osvaja publiku iskrenom patetičnošću, strastvenošću i melodramatičnošću.

Već rano vrlo umiješno spaja ritmove jazza sa šansonom, a njegov neobičan glas, gotovo na rubu slamanja, najviše pridonosi njegovoj popularnosti te, unatoč malena rasta (1,61 m) i naborana neobična lica, osvaja srca - posebno žena. 

Aznavour je govorio i jako često pjevao na pet jezika - francuskom, talijanskom, engleskom, španjolskom i njemačkom, a ponekad zapjeva čak i na ruskom, armenskom, i romskom jeziku (jedan od njegovih većih hitova "Les Deux Guitares" je na romskom jeziku).

Toliko je lingvistički nadaren da je pjevao i na puno raznih dijalekata, pogotovo na francuskom i španjolskom jeziku.

Aznavour se posvećuje šansoni, prve pjesme piše 1941. u suradnji s Pierreom Rocheom, a 1946. angažira ga nezaobilazna Piaf za jednu turneju. Već 1947. dobiva Grand prix de la chanson za pjesmu J`ai bu. Prati Édith Piaf na turneji po Americi i vrlo rano osvaja američku publiku, a kasnije su ga čak proglasili alter-egom velikana zabavne glazbe Franka Sinatre.

Pročitajte još

Emigrantsko dijete koje je postalo slavni šansonijer, glumac i zavodnik

On se ipak naporno probija do samog vrha popularnosti. Piaf u početku ni ne vjeruje u njegov talent i odbija njegovu pjesmu Mrzim nedjelje, koju će tek proslaviti Juliette Gréco 1950. 

Godine 1951. počinje surađivati s Gilbertom Bécaudom, a 1953. doživljava pravi trijumf na turneji po Maroku. Slijede nastupi u Olympiji i Moulin Rougeu u Parizu (1954.) i konačno 1955. postaje pravom planetarnom zvijezdom.

Nakon toga slava mu stalno raste, a kad je 1966. godine prodao više od milijun primjeraka ploče sa svojom pjesmom La Mamma ne silazi s liste najpopularnijih.

U mladosti glumi u kazalištu, a kasnije je u filmu realizirao mnoge zapažene uloge (Taxi za Tobrouk, 1961.). Njegove šansone pretežno pjevaju o ljubavi, znaju biti natopljene erotičnošću, često govore o dječačkim snovima, o životu u dvoje ili čežnji za avanturama (Les Comediens, Apres l'amour, Emmenez-moi, itd.).

U 2008. godini, Aznavour i dalje snima nove albume i putuje po svijetu, napunjujući najveće koncertne kuće u gradovima od Japana i Portugala do Amerike i Australije, te naravno također u svojoj Francuskoj i Armeniji.

Rekao je da ne planira napustit glazbenu scenu prije 2010. godine, a vjerojatno ne ni poslije. Kaže da mu sve ovisi o zdravlju i kako mu glas tada bude zvučao.

Surađivao je s brojnim glazbenicima među kojima su bili Celine Dion, Sting, Plácido Domingo, Paul Anka, Nana Mouskouri, Josh Groban, i drugi.

Kao glumac, Aznavour se pojavio u više od 70 filmova, uključujući Oscarom nagrađenu filmsku adaptaciju Limeni doboš Volkera Schlöndorffa 1979. i nagrađivanom filmu Ararat iz 2002. Atoma Egoyana o umjetnicima, sjećanju i armenskoj povijesti.

Također je bio armenski veleposlanik u Švicarskoj i stalni predstavnik Armenije pri Ujedinjenim narodima u Ženevi.

Charles Aznavour ženio se tri puta. Godine 1946. oženio se Micheline Rugel s kojom je dobio sina i kćer. U braku s Evelyne Plessis, koju je oženio 1955., dobio je jednoga sina koji je rano preminuo.

Godine 1966. Aznavour je upoznao Šveđanku Ullu Ingegerd Thorsell, a godinu kasnije su se vjenčali i dobili troje djece (dva sina i kćer).

Umro je 1. listopada 2018. godine u Mourièsu u južnoj Francuskoj. (Izvor: Wikipedia)