Preminuo Ferdinand Zovko - operni prvak Hercegovine

Preminuo je Ferdinand Zovko prvi čovjek iz Hercegovine koji je postao operni prvak. 

U prvom danu Nove godine napustio nas je dramski bariton, čovjek koji je po mnogočemu bio raritet na našim prostorima. U bivšoj je državi završio tri glazbene akademije u Sarajevu, Zagrebu i Beograu. Zovko je kao priznati bariton nastupao na opernim scenama diljem svijeta i bio profesor na nekoliko visokoškolskih ustanova, ali ne i u Mostaru. 

Za dječaka rođenog u Čalićima pokraj Međugorja, gdje se o operi prije više od sedamdeset godina o operi ništa znalo nije, apravio je čudesan put prepun učenja, truda i rada.

Kako piše Wikipedia, Zovko je već u ranom djetinjstvu preko radioprijamnika slušao Mariju Callas, koja mu je postala glazbeni i pjevački uzor.

''Znate kako je govorila Maria Callas: Kad nisi na sceni, svi te zaborave. Inače, Callas je za mene savršenstvo. Prati me još od malih nogu. Kad sam bio dijete u osnovnoj školi, u Čerinu, postojala je jedna birtija koju smo zvali fronta i u njoj stari radio koji je bio senzacija oko koje su se svi okupljali, pogotovo djeca. Kao da je bilo danas sjećam se jednog čudnog glasa. Tada sam pomislio: „O, Bože, što je ovo, je li moguće da netko ovako pjeva?“ Poslije, kad sam završio školovanje i postao pjevač i čuo Mariju Callas, shvatio da je to bila ona'', rekao je u jednom ranije intervjuu Zovko.

Inače, kao dijete krajem 1950-ih došao je u Dubrovnik, gdje je sa 17 godina prodavao ulaznice na Dubrovačkim ljetnim igrama. Pridružio se zboru Male braće i katedralnom zboru.

Školovanje

Prvo glazbeno obrazovanje stječe u klasi profesorice Milke Padovan. Diplomski koncert održao je u pratnji simfonijskog orkestra u Kneževu dvoru 1962. godine. Nakon toga s 20 se godina oženio i dobio sina Orsata, kasnije poznatog sportskog menadžera. Istodobno s poslom u hotelu, položio je prijamne ispite na tri akademije - u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.

Na objavljenom natječaju Sarajevske opere, dobiva jedino mjesto bariton, upisuje Sarajevsku akademiju i angažman u Narodnom pozorištu. Profesorica Danon Kurpjel znala je reći kako je ''najljepši glas na akademiji''

Iz Sarajeva odlazi u Zagreb gdje nastavlja studirati na Muzičkoj akademiji u klasi glasovitog Vladimira Ruždjaka kao njegov prvi đak, i svojim nastupima ubrzo stekao zvjezdani status u zagrebačkim opernim krugovima. Zanimljivo da je za diplomski koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu po ploču Wagnerove opere morao ići u Austrijsko veleposlanstvo, jer Wagner nije bio dostupan u glazbenim trgovinama. Također je i zanimljivo kako je Zovko na Zagrebačkoj akademiji zahednk diplomiral s maestrom Vjekoslavom Šutejom. Šutej je bio prvi Zovkov dirigent, a Zovko njegov prvi solist.

Godine 1979. postaje prvim magistrom u klasi umjetnice i profesorice Biserke Cvejić na Beogradskom fakultetu muzičkih umjetnosti. Potom odlazi u Rijeku i Opatiju, gdje bilježi prve službene nastupe i postaje prvak riječke opere, a kasnije i u Osijek, gdje je prvi put igrao cijelog Verdija. S tamošnjim maestrom Željkom Milerom snimio je nosač zvuka s deset opernih arija. U Osijeku je radio i kao sveučilišni profesor, a debitirao je ulogom Luna u Verdijevom Trubaduru.

Vedi obilježio karijeru

Kasnije je isticao kako je upravo Verdi skladatelj kojim je obilježio svoju karijeru, nastupivši u njegovim operama u Luksemburgu, Španjolskoj, Poljskoj, Francuskoj i Njemačkoj.

Najdraža pjesma mu je ''Domovina i ljubav'' Ivana pl. Zajca, a redovito je izvodio djela Lisinskog i Gotovca i drugih hrvatskih skladatelja.

Dobitnik je nagrade Centra za mir za ''promicanje suživota u Mostaru''.