Pola stoljeća od pojave legendarnog bezimenog albuma Zeppelina

Prošlo je pola stoljeća od pojave jednog od najznačajnijij rock albuma u povijesti. Četvrti studijski album bez naslova engleskog rock benda Led Zeppelin, poznat pod nazivom "Led Zeppelin IV", objavljen u studenom 1971. kod izdavača Atlantic Records.

Producirao ga je gitarist Jimmy Page, a snimljen je između prosinca 1970. i veljače 1971.

Bezimeni album ili album četiri simbola, ostao je poznatiji po općeprihvaćenom naslovu "Led Zeppelin IV".

Nakon što su Zeppelini u kolovozu 1970. godine objavili "Led Zeppelin III", album kojim su napravili lagani odmak od dotadašnjih blues utjecaja i načina stvaranja, došao je red na nešto još snažnije u njihovoj glazbenoj karijeri.

Album "Led Zeppelin IV" mnogi ocjenjuju kao najbolji uradak Led Zeppelina. Pritom svakako treba skrenuti pozornost na skladbe poput energičnih "Black Dog" i "Rock And Roll", folkerske "The Batle Of Evermore" i dvije izvrsne "Going To California" i "Stairway To Heaven", koja je postala trenutni radio hit, a interesantno je da nikada nije bila singl.

Sam Robert Plant je naglasio kako je zanimljivo što je pjesma postala tako popularna pogotovo zato što se radi o skladbi koja traje 8 minuta koja nema refren i nema gotovo ničega.

Bilo kako bilo, "Stairway To Heaven" je postala jednom od najboljih pjesama svih vremena, a album "Led Zeppelin IV" se do sredine devedesetih godina prošloga stoljeća prodao u gotovo 16 milijuna primjeraka, a u međuvremenu se pojavljuju podaci o 37 milijuna prodanih albuma u svijetu.

Jedan je od najprodavanijih albuma u SAD-u, dok su ga kritičari redovito visoko smještali na popise najvećih albuma svih vremena.

Turnejom koja je uslijedila, a na kojoj su promovirali svoj posljednji i pretposljednji uradak, potukli su sve rekorde posjećenosti. Turneja je na koncu donijela gotovo 30 milijuna dolara zarade. Po završetku turneje bend se povukao kako bi snimio novi album. U proljeće 1973. godine izlazi "Houses Of The Holy".

Led Zeppelin, jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih bendova svih vremena, formiran je 1969. godine nakon raspada legendarnog britanskog sastava Yardbirds.

Raspadom te kultne grupe, gitarist Jimmy Pageu (punim imenom James Patrick Page), ostao je dužan niz neodsviranih koncerata koje je prema ugovoru trebao odraditi. Pošto su Yardbirdsi bili rasformirani Page je trebao okupiti nove članove i ispuniti obveze iz ugovora.

Pageov prvi izbor bio je multiinstrumentalist i studijski glazbenik John Paul Jones (rođen pod imenom John Baldwin), poznat od ranije Pageu po brojnim suradnjama s tada već afirmiranim glazbenicima i bendovima kao što su The Rolling Stones, Dusty Springfield, Herman’s Hermits.

Jones je u to vrijeme već bio jedan od najtraženijih glazbenika s epitetom vodećeg mladog session glazbenika. Svirao je sa grupom The Who na njihovom hitu "I Can’t Explain" i albumu "My Generation", nastupao je s The Kinks, grupom Them, Jeffom Beckom, Tomom Jonesom i mnogim drugima.

U daljnjoj potrazi za preostalim članovima Yardbidsa Pageov izbor nisu isprva bili niti Plant niti Bohnam. Nakon neuspješnog pokušaja da pridobije pjevača Terryja Reida i bubnjara B. J. Wilsona (Barrie James Wilson, poslije član grupe Procol Harum), Page je pozvao Robert Planta da se pridruži grupi.

Kasnije je na Plantovu preporuku za bubnjara angažiran John Bohnam. Tako oformljeni pod nazivom The New Yardbirds ispunili su sve ugovorom postavljene obveze.

Po povratku u London počeli su razmišljati o novom imenu grupe pa je tako za jedan od mogućih naziva predložen i The Mad Dogs. Naposljetku su uzeli ime Led Zeppelin prema primjedbi bubnjara grupe The Who Keith Moona da će se raspasti poput olovnog balona.

Pravilno napisano ime bilo bi Lead Zeppelin, no da bi se izbjegle pogreške pri izgovoru (Lid Cepelin) napisano je kako je i ostalo Led Zeppelin.

Osoba koju svakako valja spomenuti je i menadžer grupe Peter Grant. Kao menadžer Zeppelina u početcima njihove karijere osigurao im je diskografski ugovor sa prestižnom etiketom Atlantic Records.