Ovo su popularne pjesme pučkog napjeva tzv. ''počimalje'' iz hercegovačkog mjesta Kruševo. Korijen ovakvog načina pjevanja je liturgijskog karaktera. Slično kao i kod nekih sakralnih pjesmu bi ''počimalja'' započela, a narod bi pjesmu prihvatio i pripjevavao. Iz nedjelje u nedjelju pjesme su se ponavljale, ovisno od liturgijskog vremena; je li to Došašće, Božić ili Korizma.
Smatra se da je ''počimalje'' izmislila Biserka Romić sestra don Ante Romića, koji je vodio kruševsku župu od 1924.- 1964. godine. Njegovom smrću ovaj način pjevanja je nestao iz liturgijskog obreda, no ostao je u tom kraju kao narodni izričaj i danas.
Ono što je čini draž tih pjesama je njihov karakter; to su pošalice, ponekad i pogrdne pjesme, ljubavne, vjerske i domoljubne pjesme gdje starije se prisjeća, a mlađe podučava kako je nekada bilo. Slično kao i kod ojkalice, gange ili rere 'počimalja' traje onoliko dugo koliko vodeći vokal može držati dah. Ne postoji recept kako za gangu, tako ni za 'počimalju' – ''jedan potra, drugi preuzme i trese, a onda svi gone do kraja'', kako bi rekli stari. ''Ali, ne može svatko trest!, s tim i za to se čovjek mora rodit'', nadalje mudro zbore.
Sve te vrste napjeva razlikuju se od sela do sela, od mjesta do mjesta, ono nije univerzalno, nego svako pjevanje ima svoj karakter. U svakom slučaju ''počimalja'' nije za početnike.
Ovi video zapisi su sa jedne svadbe u Čitluku održane 10.09.2011. gdje se jedna kruševska nevjesta sretno i berićetno skrasila.