Otis Redding, kralj soula koji je iskoristio pet minuta slave za vječnost

Na današnji dan prije 85 godina, 9. rujna 1941. u Dawsonu, Georgia, rođen je Otis Redding, američki pjevač soula i skladatelj.

Pjevati je počeo u zboru baptističke crkve u Maconu, gdje se obitelj preselila kad mu je bilo pet godina, a kao tinejdžer postaje lokalna zvijezda nakon što je pobijedio 15 tjedana zaredom na tradicionalnom natjecanju talenata subotom ujutro u kazalištu Douglass.

Njegovi najveći glazbeni idoli bili su Sam Cooke i Little Richard, u čijem je pratećem bendu jedno vrijeme i svirao.

Karijeru je počeo1960. godine kao dio osoblja Johnnyja Jenkinsa. Otis uopće nije trebao pjevati na audiciji za izdavačku kuću Stax Records. Došao je kao vozač i pomoćnik gitarista Johnnyja Jenkinsa.

Kada je Jenkins završio sa snimanjem, ostalo je malo slobodnog vremena u studiju. Otis je zamolio producente da otpjeva jednu pjesmu. Otpjevao je baladu "These Arms of Mine", koja je odmah postala hit i osigurala mu ugovor.

Poslije je nizao hitove kao što su "Mr. Pitiful", "Respect" (kojeg je kasnije obradila kraljica soula Aretha Franklin), "I Can't Get No Satisfaction" (tekst su napisali Mick Jagger i Keith Richards iz Rolling Stonesa), i "I Can't Turn You Loose" (ulazna pjesma sastava The Blues Brothers).

Bio je sjajan glazbenik, poznat i kao "Kralj soula", i premda mu je karijera trajala od 1960. do 1967., snimio je osam albuma, a još šest je posmrtno objavio Atlantic Records. The Doors su ga obožavali, a i popularna kultura ga je opjevala.

Njegov najveći hit, "(Sittin' On) The Dock of the Bay", prepoznatljiv je po opuštenom zviždanju na samom kraju pjesme. Zapravo je Otis zaboravio tekst koji je planirao otpjevati na kraju pa je počeo improvizirano zviždati kako bi popunio prazninu, što je na kraju postalo zaštitni znak pjesme.

Pjesma "(Sittin' On) The Dock of the Bay" snimljena je samo tri dana prije njegove smrti. Postala je prvi posthumno izdani singl u povijesti koji je dosegnuo prvo mjesto na prestižnoj Billboardovoj ljestvici Hot 100.

Za razliku od mnogih crnačkih glazbenika tog vremena koje su menadžeri i izdavači često varali, Otis je bio izuzetno pametan biznismen. Osnovao je vlastitu izdavačku kuću Jotis Records i investirao u nekretnine i dionice.

Zarađivao je tada golemih 35.000 dolara tjedno od nastupa. Posjedovao je imanje od 300 hektara u Georgiji pod nazivom "Big O Ranch", a u svom je ormaru imao čak 200 odijela i 400 pari cipela.

Otis Redding poginuo je 10. prosinca 1967. kada se njegov zrakoplov srušio u zaleđeno jezero Monona blizu Madisona u Wisconsinu. Pokopan je na svom ranču 37 kilometara sjeverno od Macona. U nesreći su poginuli i članovi njegova pratećeg benda The Bar-Kays.

Uveden je u Skladateljsku kuću slavnih, dobio je poštansku marku, Grammy za životno djelo (posmrtno), a u Maconu mu je podignut spomenik.

Iako je bio soul pjevač, imao je ogroman utjecaj na rock scenu. Članovi grupe The Rolling Stones priznali su da je Otisova verzija njihove pjesme "(I Can't Get No) Satisfaction" zvučala točno onako kako su oni zamislili da treba zvučati, s naglašenim puhačkim instrumentima.

Također, Janis Joplin, Led Zeppelin i The Doors navodili su ga kao veliku inspiraciju.