Nezaboravna noć udaraljki u Kosači

Sinoć je u velikoj dvorani Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača održan još jedan fenomenalan koncert u režiji Simfonijskog orkestra Mostar. Ovaj put u pitanju je bila „Noć udaraljki“, a zapravo jedan efektan i vrhunski odsviran uvid u ono što klasična glazba može ponuditi u svojoj apsolutnoj širini.

Da bi koncert bio potpun, Simfonijski orkestar Mostar, osim što je u svoj gudački ansambl sinoć pozvao prijatelje orkestra iz drugih bosanskohercegovačkih glazbenih središta, što je nužnost koja, srećom, rađa velika prijateljstva i sjajne glazbene momente, ovaj put se oslonio na znalce svojih instrumenata sa Muzičke akademija u Sarajevu, točnije tamošnjeg Odsjeka za klavir, udaraljke, harfu i srodne instrumente, s kojeg je stigla sjajna petorka.

U što se sve može udarati?

Nju su činili, Mostarcima već prepoznatljivo lice, Dario Kos, rođen u Čakovcu, nastanjen u Bosni i Hercegovini, inače asistent na Muzičkoj akademiji. Zatim je tu bio profesor na istom odsjeku, rođeni Sarajlija Davor Maraus, inače zaslužan što Odsjek za udaraljke uopće postoji. Njih dvojica uveli su publiku u čarobni svijet udaraljki izvodeći na početku koncerta djelo Nebojše Jovana Živkovića „Trio per uno per duo“, svirajući udaračke instrumente sinkronizirano, znalački i potpuno koncetrirano.

Oduševljenoj publici su se nakon toga predstavili svi gudači, koji su izašavši na scenu, najavili naredni broj, kojim je ravnao maestro Ivan Hut, inače dirigent u Simfonijskom orkestru Dubrovnik i sada već stalni gost Mostara. A skladbu francuza Emmanuela Soujurnea, kao solist, opet je vrhunski na instrumentu zvanom marimba, odradio Dario Kos.

Suita puna zvuka i emocije

 I na kraju, kao što je to običaj, pravo remek djelo – četrdesetominutna „Carmen suita za udaraljke i gudački orkestar“, u kojem je čitav ansamb PAMAS, kojeg uz Kosa i Marausa, čine još i dva umjetnika iz Splita, Marino Repanić i Roko Radunić, te Bjelovarčanin Teo Udović, mostarskoj publici pokazao ne samo svoje umijeće sviranja, nego i nevjerojatno širok dijapazon instrumenata, koje je suita ruskog skladatelja Rodiona Shchedrina, naslonjena na legendarnu Bizetovu Carmen, istaknula u prvi plan, makar su glazbenici bili smješteni na povišeno zadnjem redu bine.

Zapravo, na idealnom mjestu, točno iznad gudača, a na oku izvrsnom maestru Hutu, a sve pred očima probrane mostarske publike, koja je došla nadahnuti se uz koncert kakav se ne viđa svaki dan. Publika je uživala i osjetila još jedan puni paket sjajnog spoja maestralne volje, želje i žilavosti Simfonijskog orkestra Mostar, pod ravnanjem neumorne Snježane Zovko, koja usprkos svemu, ljubiteljima klasične, i ne samo klasične glazbe u Mostaru i Hercegovini, svako malo donosi nešto što ni veći centri često nemaju, a čega, nažalost, mnogi u Mostaru, a pogotovo oni koji o mnogočemu odlučuju, uopće nisu svjesni.

100 godina velike Marije Callas već je manje od mjesec dana!

Stoga , ne postoji drugi način za zahvaliti se, nego doći već idući put na koncert kojeg Simfonijski orkestra Mostar priređuje, a bit će to već 17. prosinca, kada je na redu spektakl u najavi – „100 godina Marije Callas“, kada će se mostarski simfoničari, uz nužnu pomoć prijatelja iz zemlje i regije, odužiti velikoj grčkoj divi za nezaboravne trenutke uzvišenih tonova.

Malo je reći kako vas očekujemo tu noć u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača.