Neukrotivi američki roker, prethodnik punka, navršio 75 godina

Na današnji dan prije 75 godina, 21. travnja 1947., u Muskegonu, gradiću na obali jezera Michigan, rođen je rock glazbenik Iggy Pop.

Na svijet je došao kao James Newell Osterberg, a djetinjstvo mu je obilježilo siromaštvo jer se njegova obitelj nikada nije oporavila od velike ekonomske krize tridesetih godina prošlog stoljeća. Živjeli su u sirotinjskom predgrađu grada Ann Arbora, u jednoj od 113 kamp-prikolica smještenih u polju kukuruza preko puta velikog trgovačkog centra.

"Spavao sam na polici iznad kuhinje. Ulazna vrata uvijek su bila otključana jer je brava davno obijena, a i ključ je nestao. Igrao sam se među kukuruzima, jer drugog mjesta za igru nije bilo. No moji roditelji bili su vrlo brižni i pomagali su mi u svemu. Kad sam bio tinejdžer, čak su se preselili iz svoje spavaće sobe u manju, jer je to bila jedina prostorija dovoljno velika da u nju stanu moji bubnjevi" - sjeća se punk-rock ikona.

Odrastanje u takvom okružju, gdje su većina susjeda bili nasilnici, pijanci i narkomani, ostavilo je traga na Iggyju, koji je odmalena bio iznimno bistro, ali divlje dijete. U osnovnoj školi bio je odličan učenik, a u gimnaziji najbolji u svojoj generaciji.

U to je vrijeme radio u prodavaonici ploča i počeo svirati bubnjeve u školskim sastavima, od kojih su danas ostali upamćeni samo The Iguanas - i to zato jer je prema njima odabrao umjetničko ime.

Iako je bio vrlo inteligentan, Iggy je akademsku karijeru završio kad su ga izbacili sa Sveučilišta Michigan. U to vrijeme svirao je bubnjeve u bendu The Prime Movers, a nakon napuštanja fakulteta preselio se u Chicago, s idejom da nauči što više o jazzu i bluesu.

Prekretnica u njegovom životu dogodila se 1967., kad je otišao na koncert grupe The Doors. Nastup Jima Morissona toliko ga je fascinirao da je i on poželio biti pjevač. Osnovao je The Stooges, s braćom Ronom i Scottom Asheton na gitari i bubnjevima te basistom Daveom Alexanderom.

Ime su odabrali po tada popularnom humorističnom serijalu "Three Stooges" (Tri tikvana). Već prvi nastup na zabavi za Noć vještica u Detroitu šokirao je publiku.
Njihove koncerte obilježavale su tučnjave te Iggyjevo pljuvanje i provociranje publike, a mediji su bili zgroženi kad bi se do pasa goli Iggy valjao po krhotinama stakla i rezao po prsima. Prvi je u povijesti prakticirao stage diving, divlje bacanje u publiku, koja bi ga nosila na rukama i potom vraćala na pozornicu.

Grupa je 1968. objavila album "The Stooges", na kojem su bile pjesme "I Wanna Be Your Dog" i "No Fun". U izdavačku kuću Electra došli su sa samo pet pjesama, a kad su im rekli da to nije dovoljno za album, u jednoj su noći napisali još pet.

Činjenica je da The Stooges nikada nisu zaradili ozbiljan novac, niti je njihova veličina u broju prodanih albuma. No tijekom godina, pod njihovim su utjecajem nastale mnoge punk, post-punk, heavy metal i alter-rock skupine.

Gotovo da nema velikog rock benda koji nije obradio neku njihovu pjesmu, a bili su inspiracija i grupama poput Sex Pistols, Ramones, Nirvane, Sonic Youth, Black Flag, Red Hot Chili Peppers, White Stripes...

Iggy Pop se 1969. vjenčao s Wendy Weissberg, finom djevojkom iz bogate židovske obitelji, čiji su roditelji toliko bili šokirani da nisu želejli doći na obred.

No Wendy je brzo upoznala i Iggyjevu mračnu stranu: drogu, alkohol, zabave s ostalim članovima benda i nakon samo nekoliko mjeseci zatražila je razvod. Godinu poslije toga Iggy je postao otac. Prijateljica Paulette Benson rodila mu je sina Erica no ni jedno ni drugo nisu bili zainteresirani za brak.

U doba kad su Stoogesi 1970. objavili drugi album, "No Fun", Iggy sigurno nije bio otac iz snova. Počeo je uzimati heroin i brzo potonuo u ovisnost. Album se loše prodavao pa su izgubili ugovor s izdavačkom kućom te se grupa 1971. raspala.

Iggy je po cijele dane tulumario, drogirao se i pio i sve je vodilo zlokobnom kraju. A onda su ga potkraj 1972. posjetili David Bowie i gitarist Stoogesa Ron Asheton, s namjerom da ga nagovore na obnovu Stoogesa. Odveli su ga u London, gdje je prošao rehabilitaciju, i gdje je snimljen njihov treći album, "Raw Power".

Producirao ga je Bowie, a na njemu je i rock-himna "Search and Destroy". Iggy se ubrzo nakon toga vratio starim navikama te u jednoj radijskoj emisiji 1974. isprovocirao svađu s grupom lokalnih bikera. Pozvao ih je na koncert da se obračunaju i došlo je do masovne tučnjave, što je bio razlog ponovnog raspada grupe.

Iggy se vratio u Los Angeles, gdje je do kraja potonuo u pakao ovisnosti i završio u ustanovi za liječenje mentalnih bolesti. Godinu poslije, iz nje ga je ponovno izvukao Bowie, koji ga je poveo sa sobom na turneju "Station to Station".

Obojica su se 1977. preselili u Berlin, gdje je Bowie pomogao Iggyju napisati i producirati prve solo albume, "The Idiot" i "Lust for Life".

"U Berlinu je vladala nevjerojatna atmosfera. Grad je bio pun umjetnika, ali nitko od njih nije imao novca. I Bowie i ja smo u Los Angelesu proživljavali tešku krizu - on zbog enormne popularnosti i opstanka na vrhu, a ja krizu opstanka na dnu. Berlin je bio pravo osvježenje", sjeća se Iggy Pop.

Početkom osamdesetih tražio je vlasti autorski izraz, no bez Bowieja mu nije išlo glatko pa je objavio nekoliko lošijih albuma. U to je vrijeme upoznao Japanku Suchi Asano, koja je 1984. postala njegova druga supruga.

Kasnije je ponovno počeo surađivati s Bowiejem. Rezultat je bio album "Blah Blah Blah" objavljen 1986., koji je kritika dočekala hvalospjevima.

Najveći uspjeh u devedesetima bio mu je album "Brick by Brick", s kojeg je skinut single "Candy", otpjevan u duetu s Kate Pierson, pjevačicom grupe B-52. Album se prodao u više od 500.000 primjeraka i najkomercijalniji je u njegovoj karijeri.

Može se kazati kako je Iggy Pop razvio plodnu solo-karijeru, tijekom koje je objavio čak 17 albuma, od kojih su najpoznatiji "Lust for Life", "The Passenger", "Real Wild Child", "Cry for Love" i "Candy".

Istina, mnogi se slažu da to što je živ velikim dijelom može zahvaliti dugogodišnjem prijatelju, pokojnom Davidu Bowieju.

Dvojica glazbenika su tijekom desetljeća surađivala na razne načine. Primjerice, Iggy Pop je napisao veliki Bowiejev hit "Tonight", koji je snimio u duetu s Tinom Turner. Njegova pjesma "China Girl", originalno objavljena 1977. na albumu "The Idiot", postala je svjetski hit tek osamdesetih u Bowiejevoj verziji.

Bowie je pak producirao Iggyjeve rane solo albume te svirao klavijature na njegovim koncertima. Zauzvrat, Iggy je otpjevao back vokale na Bowiejevom albumu "Low".

Iggy Pop je početkom devedesetih započeo i filmsku karijeru. Glumio je u glazbenoj komediji "Plačljivko" Johna Watersa, u filmovima "Mrtav čovjek" Jima Jarmuscha te "Vrana 2: Grad anđela" Tima Popea.

S Goranom Bregovićem napravio je 1992. soundtrack za film Emira Kusturice "Arizona Dream", a 1996. je njegova pjesma "Lust for Life" postala zaštitni znak tada iznimno popularnog filma Dannyja Boyla "Trainspotting". Pjesma se izvodi i u nastavku, "Trainspotting 2".