Neke priče ne započinju riječima, nego tonovima, jedna mlada glazbenica stvara vlastitu simfoniju života. Mostarka Gabrijela Novaković, studentica glazbe, pjevačica, klaviristica i članica benda "Neretva", od malih nogu živi u svijetu tonova i emocija.
Za nju glazba nije samo posao to je dah, ritam i osjećaj koji ispunjava svaki dan. Sve je, kaže, počelo zahvaljujući majci.
"Mama je pjevala u crkvenom zboru, u Franjevačkoj crkvi, i često me vodila sa sobom. Dok bi ona pjevala, ja sam sjedila u prvim redovima i upijala svaki ton. Bila sam očarana tim glasovima, harmonijom i emocijom koja se širila prostorom. To je bio moj prvi pravi susret s glazbom", navodi Gabrijela.
Kako kaže, ubrzo je i sama poželjela pjevati, a sjeća se i kada je prvi put uzela mikrofon u ruke.
"Sjećam se kad sam prvi put držala mikrofon. Imala sam i malu harmoniku koju sam zvala 'klavirom'. Puštali su mi pjesme, snimali me, i ja sam stalno pjevala. Mislim da sam već tada znala da je to moj put", kaže.
U Gabrijelinoj kući glazba nije bila samo zvuk. Za njenu obitelj je glazba oduvijek bila način života.
"U našoj obitelji svi pjevamo. Mama ima predivan glas, tata ima sjajan sluh i uvijek zna prepoznati što valja. Moje sestre pjevaju divno, obiteljski smo svi u svijetu glazbe. Nikada nam pjevanje nije natjecanje, nego čista emocija", pojašnjava Gabrijela.
Zbog svega toga, blagdani su u njenoj obitelji imali svoju čar jer ih je glazba oduvijek okupljala, a svako zajedničko pjevanje je zajednički trenutak mira i sreće koji će pamtiti.
Pjevanje s obitelji je za Gabrijelu bio tek početak glazbenog puta i od tada nije stao.
Nakon što je završila Srednju građevinsku školu Jurja Dalmatinca u Mostaru, paralelno je pohađala i glazbenu školu I. i II. stupanj na instrumentalnom smjeru, klavir. Prirodni nastavak tog puta bio je studij glazbe na Sveučilištu u Mostaru.
"Studij glazbe mi je donio disciplinu, razumijevanje i još veću ljubav prema onome što radim. Naučila sam da glazba nije samo emocija već je odgovornost, rad i način da rasteš kao osoba", kaže.
Gabrijela svoj dan započinje predavanjima, a nastavlja probama, vježbanjem i satovima s djecom. Satove klavira započela je nakon kontinuiranog podučavanja nećakinja.
"Kad radim s djecom, osjećam neku posebnu radost. To su čisti, iskreni trenuci. Kad dijete prvi put zasvira iz srca, kad se nasmije jer je nešto uspjelo to su mali trenuci sreće zbog kojih sve ima smisla", kaže.
Kaže da se trudi pristupiti svakom učeniku s pažnjom i strpljenjem. Iskustvo s nećacima postalo je njezin vodič u radu s učenicima.
"Kroz njih sam shvatila kako svaki učenik ima svoj vlastiti ritam i način izražavanja. Naučila sam im dopustiti da sami otkriju svoj glas i dodir na klaviru. Ta strpljivost i pažnja učinili su svaki sat posebnim i punim smisla", ispričala je.
Osim što nastupa uživo, Gabrijela danas i snima covere poznatih pjesama te ih objavljuje na svojim društvenim mrežama, pokazujući svoj talent široj publici.
"Volim dijeliti glazbu s ljudima, bilo kroz nastupe ili preko interneta. To mi daje dodatnu motivaciju i priliku da moj glas dođe do drugih", ističe.
Nakon radnog dana, obično ostaje malo vremena za mir i tišinu, ali i tada, kaže, glazba je s njom.
"Navečer volim samo sjediti u tišini. I ta tišina ima svoj ritam, svoj ton. To su trenuci kad sabereš dan i osjetiš zahvalnost", ispričala je.
Gabrijela je i dio benda "Neretva", s kojim nastupa u Mostaru i okolici. Njihova glazba spaja moderno i tradicionalno, donosi vedrinu, ali i osjećaj doma.
"Svi smo različiti, ali kad zasviramo, sve se posloži. Glazba nas povezuje i stvara posebnu energiju", govori nam ova mlada umjetnica.
Na pitanje koja joj je pjesma posebno draga, pojašnjava kako u njezinu opusu posebno mjesto zauzima pjesma "Gdje smo sada mi", koju je otpjevala u duetu s Matom Milićevićem.
"Ta pjesma mi je jako draga jer sam kroz nju izrazila dio sebe. Ima nešto u toj nostalgiji i nježnosti što uvijek pronađe put do ljudi", kaže Gabrijela.
Dok priča o glazbi, oči joj svjetlucaju. "Bez glazbe bi sve bilo tiše, praznije. Ona mi je pozadina svakog trenutka lijepog i teškog. Bez nje bih se osjećala nedovršeno", govori.
Ono što ovu mladu nadu čini posebnom nije samo talent, nego i sposobnost da svoju strast kada je u pitanju glazba, prenese i svojim učenicima, bendu, publici i bližnjima.
U svakoj noti, u svakom dahu, u svakoj pjesmi koju otpjeva, ostavlja trag – melodiju koja se ne zaboravlja.
