Milan Mladenović bi, da je poživio malo duže, u rujnu ove godine proslavio 53. rođendan. Umjesto rođendanskog slavlja Mladenović će, čini se, dobiti još jednu ulicu. Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova Grada Zagreba na svojoj zadnjoj sjednici prihvatio je prijedlog jednog građanina hrvatske metropole da Mladenović dobije svoju ulicu u Zagrebu.
Mladenović već ima svoje ulice u Beogradu i Podgorici, a njegovo ime nosi i plato pred beogradskim Domom omladine.
"Popularna kultura 80-ih vodi živahan zagrobni život koji prati veliki medijski i općenito kulturni utjecaj. Zato nazvati neku ulicu, trg ili park po Milanu Mladenoviću znači dati i priznanje jednoj epohi, jednoj mladosti i jednom načinu razmišljanja brutalno zatučenom tijekom 90-ih godina 20. stoljeća", napisao je na svom blogu Marin Knezović, predsjednik gradskog odbora koji odlučuje o imenima ulica.
Upravo zahvaljujući EKV-u, koji pod tim imenom počinje djelovati od 1985. godine, Mladenović je postao jedan od dva kamena temeljca na kojima je izgrađen kult novog vala. Drugi je, naravno, Branimir "Đoni" Štulić.
Poetika dvojice najvećih jugoslavenskih glazbenika 80-ih, međutim, nije mogla biti oprečnija nego što je bila. Štulić je bio drčni pjesnik ulice, glas malog čovjeka i borac protiv trulog sistema, dok se Mladenović u svojim melankoličnim i introspektivnim pjesmama uglavnom obračunavao s vlastitim demonima.
"Moja prva i najveća želja bi bila da se probudim i da ustanovim da je 1990. godina i da kažem: Uh, al sam nešto ružno sanjao", poznata je Mladenovićeva izjava koja je obilježila ovo razdoblje. Nažalost, Mladenović nije dočekao kraj svoje noćne more. Frontmen EKV-a umro je 5. studenog 1994. godine u Beogradu, nedugo nakon što je otkrio da boluje od raka gušterače.
Njegovom smrću EKV je prestala postojati, ali Mladenovićevo naslijeđe i dalje živi diljem bivše Juge, u zadimljenim klubovima i studentskim sobama, gdje god još ima onih koji vjeruju da kalašnjikov nije igračka i da devedesete nisu bile super.