Majstor gusala sa Ramskog jezera

Malo je onih koji nisu čuli za izvor Slatina, Ripci u Rami. U sred sela izvire voda i Ripočani je čuvaju kao oči u glavi. Svega pedestak metara od izvora susrećemo Ivana Franjušića,  a mnogim Ramljacima poznatog po nadimku Frljo. Znana je njegova zanimljiva narav. To je čovjek otvorenog karaktera, spreman na razgovor, na šalu i to prije svega na svoj račun. Neke njegove šale sigurno će ući u kakvu antologiju usmene predaje. I kada bismo od takvog čovjeka očekivali da samo priča zgode i nezgode, on se dao u nešto sasvim drugo. Dolaskom u mirovinu započeo je sa izradom gusala.

Ivan je sa svojom suprugom Ružom rodio šestero djece, četvero muških i dvoje ženskih. Od djece su njih dvoje dobili šestero unučadi.  Svoj radni vijek, od 1963. godine,  Ivan je provodio na gradilištima i drugim poduzećima od Iraka, Crne Gore, Hrvatske pa sve do zapadnoeuropskih zemalja. Godine 2014. Je došao u mirovinu  od skromnih 326 KM kao i brojni BiH umirovljenici.

Pred kućom u ugodnom hladu stol, a na drvenoj klupi gusle kao da čekaju nekog vrsnog svirača. Svega 3-4 metra od kuće teče Slatina, a u njoj se hladi pivo. Ivan odmah donosi šljivovicu požutjelu od hrastova bureta. Nakon prvog nazdravljanja i kušanja rakije započinje priča o izradi gusala.

O tome što je Ivana potaklo na izradu gusla kaže: „Htio sam unucima Ivanu i drugom Ivanu kupiti nešto. Jedan reče da bi on muzike (usnu harmoniku), a drugi bi gusle. Kupim ja njima to sve, gusle u Posušju i kada sam vidio pošto su gusle te kako su irađene počeo sam razmišljati da i ja sam počnem praviti.“

Potom ode u kuću i počne iznositi gusle izrađene s različitim motivima. Na mnogima od njih su orlovi i zmije, a na nekima je Ramski križ, lik Franje Tuđmana te „šahovnica“.

Nakon što smo razgledali gusle Ivan nam je to vjerno demonstrirao te zaguslio. Tada smo se dotakli teme čije su gusle? O tome će etnolozi najbolje raspravljati. One su postale sastavni dio narodne usmene književnosti kada se povjesne događaje opjevavalo uz gudalo i strune u zimskim dugim noćima pored toplog ognjišća. Svakako moramo dodati da su one instrument folklornog dinarskog područja, piše Ramski vjesnik.

Nakon te raspravne dileme Ivan nas je odveo u radionicu gdje od suhog javorovog drveta najprije ocrtava izgled gusala, a potom teše. U drugoj fazi izdubljuje dio preko kojega će biti zateknuta jareća koža kako bi davale zvuk. Osobitost toj ručnoj izradi daje ukrašavanje. Nekada se na gusle stavljala konjska struna, no, zbog praktičnih razloga Ivan je odlučio stavljati sintetička vlakna koja se koriste za violinska gudala.

Dok je sve to pokazivao i vjerno demonstrirao način izrade priča je išla dalje: „Kupaca uvijek ima. Ima ljudi koji kupe gotove gusle, a ima i onih kojih imaju posebne narudžbe koje ja radom prihvaćam. Da bi se izradile jedne gusle, ukrasile i bile spremne potrebno je od 300 do 400 radnih sati.“

Ne bi bila uvjerljiva priča uza svu ljepotu da Ivan na kraju nije zagudio na jedne od svojih tek izrađenih gusala.

Ljubitelji te vrste tradicionalne glazbe i pjesme imaju prigodu uživti u njoj. Dovoljno je samo pozvati Ivana na telefon 063 125 983, izabrati ili poručiti gusle za sebe.  Korisno bi bilo da kulturno-umjetnička društva imaju takav instrument. To može biti i dio turističke ponude ovih prostora.

A mi obogaćeni novim spoznajama odosmo sa Ivanom Baketrićom u potragu za novim zanimljivim ramskim pričama.