Legendarni basist Cliff Burton, jedan od onih koji su prerano otišli

Basist Metallice Clifford Lee Burton poginuo je na današnji dan prije 35 godina, 27. rujna 1986., u prometnoj nezgodi koja je članove benda zadesila u Švedskoj.

Burton je rođen 10. veljače 1962., a bio je drugi po kronološkom redu basist Metallice. Jednima od pioniora metala, bendu Metallica, pridružio se 1982. godine, zamijenivši dotadašnjeg basistu Rona McGovneya.

Njegov život i tragična smrt su i dan danas inspiracija mnogim bendovima.

Cliff se rodio u Kaliforniji, a interes za glazbom je pokazao već u šestoj godini kada je započeo svirati glasovir. Godine 1976., kada je imao samo 14 godina, prihvatio se bas gitare i počeo je svirati u lokalnim bendovima, uzimavši instrukcije.

Prema tvrdnjama njegovih roditelja, provodio je 4-6 sati dnevno vježbajući svoje vještine na basu, čak i kada se priključio Metallici.

Obožavao ponajviše Misfitse, Pink Floyd i Thin Lizzy, pa sve do legendarnog pijanista Glenn Goulda. Njegov način sviranja je bio neobično čudan za basista jednog heavy metal benda. Od brzih i žestokih rifova sa pjesama poput “Battery”, “Damage, Inc.” Ili pak “The Four Horsemen” do vrlo melodičnog sviranja poput u pjesmi “Orion”. Tu su bili naravno i neizbježne solaže, kao ona u “(Anesthesia) Pulling Teeth”.

Nikada nije koristio trzalice, sve svoje virtuoze na gitari je izvodio prstima, posebno na solažama, kada je često svirao odjednom na dvije ili tri žice.

Cliffova opsesija djelima napisanih od strane H.P. Lovecrafta (Howard Phillips Lovecraft, američki pisac horora) rezultirala je brojnim spektrom izbora naslovnica za singlove i albume. Od brojnih utjecajnih ljudi i fanova Metallice, Cliff je smatran kao najcjenjeniji član benda.

James Hetfield često ga je nazivao starijim bratom, te tvrdi kako je Cliff bio najtiši član benda pri čemu je mislio da je vrlo rijetko pričao, bio je šutljiv, no kada bi progovorio – svi bi ga pozorno slušali.

Na europskoj turneji, nazvanoj “Damage Inc.“, dana 27.9.1986. Cliff i Kirk Hammet su podijelili špil karti. Onaj koji izvuće veću kartu, mogao je birati najbolji ležaj u autobusu… Cliff je izvukao asa, što se kasnije pokazalo pogubno za njega.

Autobus je naišao na staru gromadu snijega na cesti u seoskom dijelu Švedske, te se prevrnuo. Lars, Kirk, James, tehničar za bubnjeve i dva tehničara za gitaru, zajedno s vozačom busa su preživjeli, no Cliff je tragično preminuo.

Burton je ispao kroz prozor, pao ispod autobusa i autobus ga je prikliještio. Autobus se malo podigao i pao na njega drugi put.

Burtonova stopala kako vire ispod autobusa je prizor koji je proganjao ljude koji su bili u autobusu (Jamesa Hetfielda, Larsa Ulricha, Kirka Hammetta i tehničare) jako dugo.

Njegovo tijelo je kremirano, a na ceremoniji mu je svirala instrumentalna izvedba pjesme “Orion” s albuma “Master Of Puppets”. Metallica od Cliffove smrti pa sve do 6.6.2006. nije uživo izvela skladbu “Orion”.

Prvi puta nakon Cliffove smrti je to izvedeno na dvadesetoj obljetnici albuma “Master Of Puppets” koju su članovi benda posvetili nesretno poginulom i nikad zaboravljenom Cliffu Burtonu.

Cliff je iza sebe ostavio buran i skroman život, a u glazbenom smislu je ostavio briljantan trag. Sudjelovao je u pisanju pjesama “Master Of Puppets”, “Orion”, “For Whom The Bell Tolls” i “Fade To Black”.

Najbolji primjer njegovog jedinstvenog sviranja basa su: uvod u pjesmu “For Whom The Bell Tolls“, solaža na pjesmi “(Anesthesia) Pulling Teeth” s albuma “Kill ‘Em All”, vodeći bas na instrumentalnoj izvedbi “The Call Of Ktulu“, te vodeći bas na pjesmi “Orion”.

Napisao je i pjesmu “To Live Is To Die” s albuma “…And Justice For All”.

Nakon Cliffove smrti, Metallica je album “… And Justice For All” 1988. godine posvetila upravo njemu. Najpoznatije odavanje počasti Cliffu, koja nije od strane Metallice i njezinih članova jeste pjesma od Megadetha “In My Darkest Hour“.

Frontmen Megadetha, Dave Mustaine, bio je u ranim danima vodeća gitara Metallice te je poznavao Cliffa vrlo dobro.

Burtona je u bendu nasljedio Jason Newsted. Newsted kaže da ga sastav nikada nije skroz prihvatio: Uvijek sam osjećao sjenu kako se nadvija nad mnom, i uvijek sam osjećao kao da nosim cipele koje su mi prevelike, uvijek kad bih se sjetio koga zamjenjujem. Cijelo se vrijeme s Metallicom osjećao kao novi dečko i James Hetfield ga je uvijek odbijao prihvatiti kao ravnopravnog Cliffu Burtonu. Jason je naposljetku napustio sastav.

Bob Rock je privremeno preuzeo dužnosti basiste, na albumu St. Anger. Uskoro poslije je Robert Trujillo bio izabran za novog basista. Robert Trujillo je puno bolje prihvaćen nego Jason.

U dokumentarcu Some kind of Monster Kirk, Hammett komentira: On se baš uklopio i kad sam ga vidio kako svira Whiplash, kako svira vlastitim prstima, tako je svirao samo Cliff.

James Hetfield je priznao da je Burtonov utjecaj jako odgovoran za raniju glazbu i imidž Metallice. Uvježbani pijanist, Burton je iskoristio svoje znanje o teoriji i dodao ga zvuku skupine basističkim dionicama i učenjem Jamesa kako teorizirati i harmonizirati. (Izvori: Muzika.hr i Wikipedia)