Kako sviranje klavira utječe na mozak

Nova studija koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Bathu ukazuje na pozitivan učinak učenja sviranja klavira na sposobnost mozga da obradi slike i zvukove te pokazuje da sviranje može pridonijeti smanjenju lošeg raspoloženja, tjeskobe, stresa i depresije, piše Hina.

Istraživači sa Sveučilišta u Bathu pratili su početnike koji su pohađali satove klavira samo jedan sat tjedno u razdoblju od 11 tjedana, prenosi portal Science News.

Smanjen osjećaj tjeskobe

Ispitanici su prijavili znatna poboljšanja u prepoznavanju audio-vizualnih promjena u okolini, kao i smanjen osjećaj tjeskobe, stresa i depresije.

Individualne instrukcije uključivale su 20 minuta vježbi za prste, nakon čega je slijedilo sviranje glazbenih djela s popisa gradiva za prvi razred glazbene škole, smjer klavir, u trajanju od 40 minuta.

Rezultati objavljeni u časopisu Nature Scientific Reports pokazali su da je u osoba koje su učile svirati klavir poboljšana sposobnost obrade multisenzornih informacija – vida i zvuka, a nakon instrukcija su bili i manje anksiozni.

Složena zadaća

"Otprije znamo da sviranje i slušanje glazbe često donosi radost u naše živote, no ovom smo studijom željeli saznati više o izravnim učincima koje kratko razdoblje učenja glazbe može imati na naše kognitivne sposobnosti", rekla je dr. Karin Petrini, profesorica na odjelu za psihologiju Sveučilišta u Bathu.

"Naučiti svirati instrument poput klavira složena je zadaća. Od glazbenika se traži da zna iščitati partituru, generirati pokrete i pratiti slušne i taktilne povratne informacije da bi nastavio s daljnjim aktivnostima. U znanstvenom smislu, proces povezuje vizualne sa slušnim elementima i rezultira multisenzornim treningom za pojedinca", pojasnila je dr. Petrini.

"Rezultati studije ukazuju na to sviranje klavira ima značajan, pozitivan utjecaj na način na koji mozak obrađuje audio-vizualne informacije čak i u odrasloj dobi kada je plastičnost mozga smanjena".

Tri grupe

U randomiziranoj kontrolnoj studiji, 31 odrasla osoba bila je raspoređena u tri grupe: grupu za glazbenu poduku, grupu za slušanje glazbe i kontrolnu grupu.

Pojedinci iz prve grupe su svirali, odnosno 'proizvodili' glazbu, dok su oni iz kontrolne grupe ili slušali glazbu ili su to vrijeme koristili za 'domaću zadaću'.

Istraživači su otkrili da je u samo nekoliko tjedana od početka poduke poboljšana sposobnost sudionika u procesu obrade multisenzornih informacija - vida i zvuka.

Testiranja su pokazala da poboljšani 'multisenzorni proces' ima prednost za gotovo svaku aktivnost u kojoj sudjelujemo, od vožnje automobila i prelaska ceste do pronalaženja nekoga u gomili ili gledanja TV-a. Dakle, zahvaljujući glazbenoj poduci audio-vizualno procesuiranje postalo je preciznije i u drugim zadacima.

Oni koji su pohađali satove klavira pokazali su veću točnost u testovima u kojima su sudionici trebali utvrditi jesu li se zvučni i vizualni 'događaji' odvijali u isto vrijeme, no poboljšanje u obradi multisenzornih informacija nije zamijećeno u grupi koja je samo slušala glazbu ili u kontrolnoj grupi čiji su sudionici učili ili čitali.

Autori smatraju da bi glazbena poduka mogla biti korisna za osobe s mentalnim poteškoćama, zbog čega provode dodatna istraživanja da bi to i potvrdili.