Na današnji dan prije 75 godina, 24. srpnja 1950. u Sarajevu je rođena Jadranka Stojaković, kantautorica zabavne glazbe te autorica brojnih urbanih šansona i šlagera intimnijeg glazbenog izričaja iz kasnih 1970-ih i 1980-ih godina.
Majka joj je bila Hrvatica iz Gradca u Dalmaciji, a otac Srbin iz Doboja.
"Život mi je težak od djetinjstva. Do pete godine živjela sam s majkom koja se selila iz mjesta u mjesto, pa sam se preselila kod bake, a onda su brigu o meni preuzeli stric i njegova žena. I selili su se po Njemačkoj, Norveškoj i Španjolskoj", rekla je jednom prilikom Jadranka.
Još kao tinejdžerica uplovila je u glazbene vode, karijeru je prvo započela izvan granica naše zemlje, upravo zato što se prečesto selila.
Prve nastupe u američkim jazz klubovima imala je u Njemačkoj, a talent i glazbeni uspjeh u jednom su je trenutku odveli čak do Japana.
Stojaković je diplomirala na Likovnoj Akademiji u Sarajevu, gdje je započela svoju jedinstvenu glazbenu karijeru po kojoj je ostala zapamćena.
Tijekom kasnih 1970-ih počela se baviti obradom bosanskih sevdalinki starih gradskih ljubavnih pjesama, kao i obradom poezije srpske pjesnikinje Desanke Maksimović u novom glazbenom aranžmanu.
Ono što je specifično za njezin lik i djelo je to što je ona prva žena kantautorica na prostoru bivše Jugoslavije koja se probila bez pomoći menadžmenta, isključivo zahvaljujući svojem talentu i strasti koju je gajila spram ljubavnih pjesama, sevdalinki i sevdahu.
Radila je i primijenjenu glazbu za televiziju (dječje emisije Televizije Sarajevo), te napisala uvodnu temu za XIV. Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine.
Nastupala je od ranih 1970-ih na brojnim festivalima zabavne glazbe u Sarajevu Vaš šlager sezone, Opatiji, Zagrebu i Beogradu.
Njene najpoznatije šansone su: "Sve smo mogli mi", "Ima neka tajna veza", "Muzika je svirala", "Čarobnjaci", "Tijesno doba", "Na drumovima Srema", "Vjerujem", "Nedovršeni valceri", "Što te nema".
Od 1988. do 2012. živjela je u Japanu, gdje se osim skladbom i glazbenim nastupima posvetila i slikarstvu.
Dok je boravila tamo, tijekom rata joj je oduzet stan u Sarajevu koji je posjedovala, a odmah nakon ovog nemilog događaja zadesila ju je obiteljska tragedija - preminula joj je sestra.
Jadranka je tada doputovala iz Japana kako bi ispratila sestru na vječni počinak, ne sluteći da će doživjeti novi veliki životni udarac. Na putu do groblja gdje se trebao održati pokop sestre, pred očima joj se odigrala nezamisliva tragedija - ispred nje u prometnoj nesreći stradala je druga sestra. Slomljena strašnim događajima, pjevačica je jedva smogla snage da nastavi sa životom.
Potom je 2010. godine pjevačica pala na pozornici i zadobila ozljedu koja joj je potpuno promijenila život. Zdravlje joj se naglo pogoršalo, nakon čega joj je dijagnosticirana bolest motoričkih neurona ili amiotrofična lateralna skleroza zbog koje je postala potpuno nepokretna.
"Ne mogu više da sviram, ali često sanjam muziku. Živim celi život s njom i kao da imam koncerte dok spavam. Još mogu da je osetim, još mogu da je čujem", izjavila je Stojaković u tim teškim vremenima.
Posljednje dvije godine provela je u katoličkom domu za starije osobe "Ivan Pavao Drugi" u Banjaluci, gdje je umrla 3. svibnja 2016.
