Godišnjica smrti oca soula

Jedan od simbola jazza i bluesa, slijepi kantautor Ray Charles umro je na današnji dan, 10. lipnja 2004. godine.

Ray Charles je dobitnik 12 nagrada Grammy, među kojima i za najbolju pjesmu tri puta uzastopno - Hit the road Jack, I can`t stop loving you i Busted.

Oslijepila ga bratova tragedija

Uspio je ujediniti soul, gospel, pop i country, istovremeno postavši besmrtna legenda jazza.

Rođen je 1930. godine u siromašnoj obitelji kao prvo dijete Arethae i Baileyja Robinsona. U ranom djetinjstvu dogodio se tragičan događaj koji će ga mučiti do kraja života - njegov mlađi brat utopio se.

Od tada mladi Ray počinje gubiti vid i sa sedam godina postaje potpuno slijep.

Nakon toga odlazi na Floridu u školu za slijepe gdje se obrazuje i uči svirati klavir, orgulje, saksofon, klarinet i trube.

U tom razdoblju njegovi glazbeni pravci bili su u širokom rasponu od gospela preko countryja do bluesaa. Hendikep sljepila nije ga spriječio da se usavršava.

"Mene i glazbu možete razdvojiti samo kirurškim putem", govorio je Ray, piše Srna.

Bijeg od poznatog boksera

Na samom početku karijere, Ray Charles je svoju glazbu i osobna zanimanje u velikoj mjeri bazirao na radovima tada već poznatih glazbenika Neta King Colea i Charlesa Browna.

Nastupao je upravo imitirajući njih dvojicu i tako postajao prepoznatljiv.

U vrijeme kada je Charles krenuo graditi svoje ime, naišao je na jednu prepreku - na bokserskoj sceni nalazio se njegov imenjak, svima poznati Sugar Ray Robinson. Kako bi publika znala da ih razlikuje, Ray uzima samo svoje srednje ime.

Od tada nastupa kao Ray Charles i ostaje prepoznatljiv punih 58 godina, koliko mu je trajala karijera.

Njegov prvi veliki hit bio je singl I got a woman, pjesma koja se našla na čelu top liste mjesec dana nakon što je objavljena. Riječ je o do tada neviđenom spoju gospela, rocka i bluesa, čime je Ray Charles utemeljio svoj glazbeni stil poznatiji kao soul.

Iako se publici dopao ovaj eksperiment, kritičari nisu bili oduševljeni, pa se poznati umjetnik susreo s osudom javnosti zbog spajanja crkvene glazbe s "đavolskom" i bivao etiketiran kao "bezbožnik".

Ipak, Ray Charles postaje otac soula i jedan od umjetnika koji su mogli objediniti mnoge pravce u samo jednu numeru.

Rasizam

Popularnost, slava i trauma iz djetinjstva Rayja Charlesa odvodi u svijet poroka. Biva uhićen na aerodromu zbog posjedovanja nedozvoljenih supstanci.

Tada odlazi na liječenje u kliniku za ovisnosti. Pri izlasku objavljuje pjesmu Crying Time.

Ray Charles je bio veliki borac protiv rasizma i nije htio nastupati u uvjetima koji su diskriminirali njegovu crnu rasu.

Naime, u jednom od nastupa u okviru turneje po cijeloj zemlji, organizator je uvjetovao Charlesa da pristane na koncert u kojem će crna i bijela publika biti razdvojene u koncertnoj sali.

Kada je Ray odbio nastupati pod tim uvjetima, organizator ga je tužio, a Ray Charles je taj proces izgubio i čak dobio službenu zabranu izvođenja na teritoriji rodne georgije, što je za njega bio ogroman udarac.

Ironija života ogleda se u tome što 25 godina nakon tog nemilog događaja pjesma Georgia on My Mind postaje službena himna ove države. Na taj način je ispravljena nepravda prema Rayju Charlesu.

Simbol generacije

Ray Charles je objavio više od stotinu ploča i održao više od 10.000 koncerata. Bio je veliki humanitarac, borac za ljudska prava i jednakost među ljudima drugačije boje kože.

Koliko mu je humanost značila u životu pokazuje činjenica da je osnovao i podržavao fondaciju za pomoć osobama s poremećajem sluha.

Ray Charles je smatrao da ga gubitak vida nije ograničavao koliko se mislilo, zato što je tu prazninu popunjavao sluh koji mu je nudio još veće mogućnosti i varijacije u svijetu glazbe.

Ženio se dva puta i imao dvanaestoro djece s deset različitih žena.

Danas je Ray Charles simbol soula i generacije crnačkog društva u SAD.