Brkovi feat Konjičanin izdepilirali Mostar

Možda vam to nije presudan detalj, ali činjenice su činjenice: band čiji je član ribar ne može biti loš. Ne, ovog puta ne govorimo o Iron Maidenu, nego o – Brkovima. Nažalost, Tomac je u Grad na Neretvi došao izvan sezone, ali daleko od toga da su on, Shamso i ostatak ekipe bili izvan forme.

“Prvi put u Abraševiću”, dernjao se Shamso na početku sinoćnjeg depiliranja Mostara, usput se sjetivši da je baš tu, u ulici, i ćuza...

“Ne može čovjek ni u zatvoru više spavat”, primjetio je, a nije ga bilo nimalo briga da je to sinoć bilo baš zbog njega i Brkova.

Nismo sigurno da je do zatvorskih ćelija u Šantićevoj sinoć dopiralo “što sam booolji prema svima”, ali u Abrašu se to sasvim fino čulo. Do te mjere da mi je jaran, inače muzičar, jedno dvjesto puta puta reko 'dobar zvuk jelde, dobar zvuk'..., a stvarno je bio.

Brkovi generalno bili u formi, raja u top formi..., posebno onih par debljih, a mlađih momaka kojima se ovom prilikom ne zahvaljujem što su me više nego jednog trehnuli u nos..., al neka, doće i oni u ove godine.

Žestoko je u prvim redovima bilo od otvaranja pa do kraja večeri, a atmosfera je došla do usijanja nakon što je na binu izišao momak iz Konjica (Vedran, ako se ne varam) koji je eto htio odsvirat stvar s Brkovima, a učinio je to da se promjena na jednoj od dvije gitare nije osjetila – što pak nije bio slučaj kada je Shamso nezadovoljan Praščevom svirkom zaustavio koncert i očito mu bukvicu uz tople želje 'daboga ti otpale obje ruke kako sviraš!'

Hercegovačko-neretanski ugođaj neizbježni frontman Brkova upotpunio je u jednom momentu primjetivši da se osjeća “kao šupak iz Neuma koji vodi Melodije Mostara”, ali se, kulturan momak kakav jeste, na kraju ipak još jednom oduševio Gradom na Neretvi i zahvalio na domaćoj lozi koju je sherao publici, usput procjenjujući ko kao punoljetan može piti.

Potkralo mu se i jedno priznanje pa je neznanoj dušici poručio: “Nikada ti dušo ovo nisan prizna, ja nisam kršten, ali sam se krizma..., krstiću se ako treba za te, biću Thompson, biću Bulić Mateee...”

Mostar je, da se primjetiti, čuo sve i svašta (osim himne banda, stvari 'Brkovi'), a iz svega se ponešto moglo i naučiti..., ko je zapamtio.