Bio je jedan od najvećih YU rock gitarista i najplodnijih autora

Na današnji dan, 29. prosinca 1946. godine rođen je Slobodan Bodo Kovačević, jedan od najznačajnijih autora i gitarista bh. popularne glazbe.

U matične knjige upisan je kao Slobodan A. Kovačević, a srednje slovo označava ime njegovog oca – Adem. Tijekom glazbene karijere postao je poznatiji po nadimku Bodo.

Slobodan Bodo Kovačević je prve glazbene korake počeo kao srednjoškolac na audiciji kod Kornelija Kovača i to kao - pjevač. Tek kad je počeo pohađati tečaj gitare, otkriven je njegov pravi talent.

Diplomirao arhitekturu u Sarajevu, no pobijedila je ljubav prema glazbi kojom se počeo baviti početkom šezdesetih. Bodo je karijeru započeo s grupom Lutalice, koju je osnovao 1962., a Indexima se priključio, zajedno s Fadilom Redžićem, 1965. godine, te je u grupi ostao do njenog kraja 2001.

Bodo Kovačević je bio najplodniji autor u Indexima, potpisujući mnoge od njihovih najznačajnijih pjesama, odnosno kompozitor, aranžer i producent koji je grupu vukao prema stalnim eksperimentima.

Najslavnije glazbene teme Indexa potpisao je upravo Bodo Kovačević samostalno (Pružam ruke, Plima, Negdje na kraju u zatišju, Modra rijeka) ili u suradnji s Fadilom Redžićem (Balada, Svijet u kome živim).

Kada se, od sredine 1970-ih, činilo da su velike ambicije sarajevskih rokera istrošene, da ništa više ozbiljno neće raditi, pojava progresivnog i snažnog autorskog djela, albuma "Modra rijeka", odjeknula je poput bombe.

Na stihove slavnog bosanskohercegovačkog pjesnika Maka Dizdara, iz njegovih poetskih zbirki "Kameni spavač" i "Modra rijeka", što je samo po sebi bilo iznimno hrabro i vrlo lako je moglo skliznuti u katastrofu, muziku su napisali Slobodan Kovačević i Fadil Redžić.

Zapravo, mnogi će reći kako je "Modra rijeka" projekt Slobodana Kovačevića, čiju ideju je godinama nosio u sebi kao naročit izazov. On, izrazito obrazovan čovjek, koji je odlično poznavao grčku mitologiju, učinio je sasvim logičan korak u vlastitom muzičkom istraživanju i želji da uradi ozbiljno konceptualno djelo.

Nimalo jednostavno nije uklopiti metriku pjesničkih stihova iz drukčijeg vremena, ambijenta i izričaja, kakav je Makov, u moderne rock aranžmane. Ali, pokazalo se, ne i za Bodu i Indexe – oni su sa ovom svojom poetsko-muzičkom avanturom sami sebi stavili krunu na glavu.

Radio je Bodo intenzivno i za druge izvođače i različite projekta izvan pop i rock muzike.

Između ostalog, svirao je gitare i sudjelovao u aranžiranju prvog i jednog od najboljih, po mnogima zapravo i najboljeg albuma Josipe Lisac, "Dnevnik jedne ljubavi" iz 1973. godine.

Komponirao je muzičke teme za ceremoniju ZOI Sarajevo '84, surađivao je s Esadom Arnautalićem na njegovom projektu "Muzika raspoloženja", napisao muziku za predstavu "Mandragola" Kamernog teatra 55 u Sarajevu i "Posljednja potraga za zlatom" Narodnog pozorišta Sarajevo, a u posljednje dvije godine života bio je muzički producent BH Eurosonga.

Od 2002. surađivao je sa Sinanom Alimanovićem u njegovom kvintetu, odnosno intenzivno se bavio jazz glazbom i nastupao na brojnim festivalima.

Slobodan Kovačević je napisao ukupno više od 300 kompozicija. Najveći dio tog opusa vezan je uz Indexe, a zatim za kazališne predstave i pjesme za druge autore.

No, ni sklonost prema likovnom izrazu nikada se nije ugasila. Bodo se u slobodno vrijeme bavio slikanjem i akvareli su mu bili najdraža tehnika izražavanja.

Preminuo je 22. travnja 2004. godine u Sarajevu.

U njegovu počast u nagradi Davorin od 2006. godine dodjeljuje se Nagrada Bodo Kovačević za gitaristu godine.