Adolf Dado Topić i njegovi 75 godina života i glazbe
Na današnji dan prije 75 godina, 4. rujna 1949. u ličkom Siveriću je rođen jedan od najznačajnijih rock glazbenika u nekadašnjoj Jugoslaviji, Adolf "Dado" Topić.
Krsno ime Adolf dobio je prema prijatelju svoga oca i svom krsnom kumu, Židovu i partizanu Adolfu Koenigu.
Ovaj hrvatski glazbenik, skladatelj, tekstopisac, aranžer, gitarist i rock pjevač karijeru je počeo u Osijeku kao srednjoškolac u sastavu "Đavolji eliksiri" u kojoj je gitaru svirao Josip Boček. Topić je svirao bas i pjevao. Kasnije su obojica svirali u grupi "Lavine", da bi se 1967. priključili najuspješnijoj postavi osječkih "Dinamita".
Kasnije postaje član sastava Korni grupa ali popularnost stječe sa zagrebačkim sastavom Time, kojega osniva zajedno s Vladimirom Mihaljekom. Nakon raspada Timea počinje sa svojom samostalnom karijerom koja traje sve do danas.
Može se kazati da je Topić jedan od veterana i pionira rock muzike na zapadnom Balkanu. Jedan od prvih koji su donijeli anglosaksonski zvuk na ove prostore i snimali svoje autorske pjesme.
Više od pola stoljeća vjeran je svome nasljeđu pa financijski uspjeh, iako je otvoreno rekao da ga je bio željan, nije poput mnogih kolega tražio u profitabilnijim žanrovima. Nadalje, njegove su najbolje pjesme i danas vrhunci ne samo hrvatske, već i regionalne rock scene.
Počeci karijere
Svoj prvi bend, Đavolji eliksir, nazvan prema romanu E. T. A. Hoffmanna, osnovao je sa školskim prijateljem, gitaristom Josipom Bočekom. Ti su počeci obilježeni sviranjem obrada pjesama s Radio Luxembourga, na instrumentima iz kućne radinosti.
Njegov prvi bend raspao zato što su članovi benda morali odslužiti vojni rok, a Dado i njegovi prijatelji dobili su priliku ostvariti svoje rock'n'roll snove. Bili su to Kićini Dinamiti, a ulaskom Topića, Bočeka i bubnjara Ratka Divjaka u bend, počelo je njihovo najuspješnije razdoblje.
Sve je kulminiralo u ljeto 1969. godine kada Dinamiti dobivaju ponudu za četverogodišnji ugovor i smještaj u Hamburgu, gdje su i Beatlesi brusili svoje izvođačke vještine prije dobivanja prilike za snimanje prve ploče. No ponuda propada uslijed njihove neodlučnosti i vezanosti za Osijek.
Tog ljeta Topić je pozvan da se pridruži Korni grupi kao novi pjevač i Dado je otišao u Beograd. Ondje je proveo nešto manje od dvije godine.
Rad u bendu Kornelija Bate Kovača za Topića je bio prava muzička škola koja ga je naučila vokalnoj disciplini i nadahnula da radi vlastite pjesme.
Grupa Time
Godine 1971. Topić dolazi u Zagreb sa željom da osnuje vlastitu grupu, odnosno, ponovno okupi Dinamite za snimanje ploče s vlastitim autorskim pjesmama. No, od Dinamita na njegov se poziv odaziva samo Ratko Divjak.
Tek dolaskom Tihomira Popa Asanovića, Vedrana Božića, Maria Mavrina i Braneta Lamberta Živkovića – već afirmiranih i iskusnih glazbenika – nastaje grupa Time koju sedamdesetih prati reputacija najvažnije progresivne rock grupe u Jugoslaviji.
Kratkovječna, prva postava Timea snimila je kultni prvijenac "Time" iz 1972. godine, a koji je 2019. godine doživio luksuzno reizdanje.
Taj je album značajan po pjesmi "Za koji život treba da se rodim", koju je Topić više puta naveo kao svoju najbolju i ujedno najsloženiju pjesmu.
"Time" je bio prvi u nizu od tri albuma koji je ta grupa snimila s Topićem i Divjakom kao jedinim stalnim članovima.
Drugi je bio "Time II" iz 1975., a treći i posljednji "Život u čizmama s visokom petom" iz 1976. Godine su to pjesama "Istina mašina", "Makedonija", "Da li znaš da te volim" i "Rock’n’roll u Beogradu", koje i danas prate Dadu Topića.
Godine 1977. grupa Time službeno prestaje s radom, iako će se devedesetih ponovno okupiti za potrebe jednokratnih nastupa. Neki su njezini članovi nastavili unosne karijere kao studijski glazbenici i članovi orkestara, dok je Dado tih godina počeo tražiti novi put za sebe.
Solo karijera
Njegov solistički prvenac konceptualni je album naslova "Neosedlani", koji prati priču izmišljenog junaka Jovana. On napušta Jugoslaviju u želji za udobnim životom, samo da bi na kraju shvatio svoj grijeh i to da je kraj iz kojega potječe jedino iz čega može crpiti snagu za samoostvarenje.
Godine 1980. objavljuje i svoj drugi album, "Šaputanje na jastuku", koji zvuči više kao pokušaj kopiranja zvuka Bijelog dugmeta ili Prljavoga kazališta, nego ploča Dade Topića. Na njemu se osjeti utjecaj novoga vala koji će u godinama koje slijede pomesti niskotiražne karijere mnogih rock glazbenika.
Na popisu njegovih suradnika, uz nekoliko stranih projekata, naći ćete kultni Smak, Vlatka Stefanovskog, Leb i so te Parni valjak. No, najpoznatija je svakako ona najmanje očekivana, duet sa Slađanom Milošević na pjesmi "Princeza", za koju je Dado napisao tekst. To je možda najpoznatija pjesma koja nije pobijedila na Jugoviziji.
Na kraju vrijedi spomenuti da ga je Bregović osamdesetih htio u Bijelom dugmetu, kao Bebekovu zamjenu, što je on, ne vjerujući u Bijelo dugme bez Bebeka, naravno, odbio.
Što se tiče njegove diskografske aktivnosti, ona je devedesetih bila posve ugašena. Početkom dvijetisućitih objavljuje albume "Otok u moru tišine" i "Apsolutno sve".
