Campoya: Sevdah govori o svemu i sve je u sevdahu

"Sevdah ima nešto posebno. Ako te uhvati, neće te pustiti. On te nikada ne ostavlja, stvara ovisnost. Senzacije koje živim slušajući sevdalinku ne doživljavam s drugom muzikom, a slušao sam dosta muzike u životu i mnogo različitih stilova", kazao je u intervjuu za Fenu autor knjige "Sevdalinkas: 150 joyas del Sevdah" ("Sevdalinke: 150 dragulja sevdaha"), novinar i profesor španjolskog iz Valencije César Campoya.

Campoya kaže da je prva službena bosanska prezentacija knjige 'Sevdalinkas: 150 joyas del Sevdah' bila u Ambasadi Bosne i Hercegovine u Kraljevini Španjolskoj, povodom obilježavanja Dana državnosti BiH.

"Prezentacija u Ambasadi bila je zakazana još za mart 2020. Nekoliko dana kasnije trebali smo putovati u Sarajevo da je tamo predstavimo. No, pandemija je stavila točku na sve planove i sada smo, zahvaljujući ambasadorici Danki Savić, nastavili s tim činom. Bilo mi je zadovoljstvo i čast govoriti o sevdahu u Ambasadi, zajedno sa grupom prijatelja iz bosanske dijaspore u Španjolskoj. BiH je zemlja koju ja zovem svojim domom", istaknuo je on.

Govoreći o tome kako je otkrivao sevdalinku, Campoya je kazao da je prije skoro 20 godina, u istraživačkom radu o muzici regije otkrio prvi album benda "Mostar Sevdah Reunion" u jednom od putovanja u Mostar.

"Bio sam zaljubljen i opčinjen tim pjesmama. Veoma je značajan rad Dragi Šestića i "Mostar Sevdah Reuniona" u širenju sevdalinke širom svijeta. Od tada sam istraživao kako bih otkrio porijeklo te muzike i tražio sam originalne pjesme. Tada sam otkrio čudesni svijet sevdaha: univerzum koliko je impresivan toliko i ogroman", istaknuo je Césara Campoya, ocijenivši da sevdah ima nešto posebno. Kaže, ako te uhvati, neće te pustiti.

Navodi da su ga mnogi pitali zašto voli sevdah, a jednog dana je saznao da na to pitanje nema logičan odgovor.

"Tog dana sam znao da će sevdah zauvijek ostati u meni. Nekome tko nikada nije osjetio čari sevdaha, vrlo je teško objasniti što je to, odnosno zašto je neko, slušajući sevdalinku i plačući od tuge, u stanju da se osjeća kao najsretniji na svijetu", podvukao je.

Césara Campoya ističe da je veoma zahvalan sevdahu, jer je mnoge stvari koje zna o BiH naučio iz sevdalinki, te ističe da je sevdah živ i neprestano se razvija.

"A sevdah je život jer je inspiriran životom, i govori nam o životu. Sa sevdahom sam shvatio mnoge stvari o načinu života ljudi u BiH, a proputovao sam i cijelu zemlju. Jer sevdah govori o svemu i sve je u sevdahu. Naravno, sevdalinke nam govore o ljubavi. O uzvraćenim i neuzvraćenim osjećajima, razočaranjima i nezdravim opsesijama, dramatičnim raskidima i beskrajnim udvaranjima, neželjenim brakovima... Ali to je i mješavina kultura. Sevdalinke idu mnogo dalje, a mnoge od njih uključuju tekstove i vrlo moderne poruke i pune su dvostrukog značenja: govore o nepravdi, pobuni, zloupotrebi moći, patrijarhalnim ili konzervativnim društvima i potrebi borbe za slobodu pojedinca, slobodu žena i slobodnu ljubav", podvukao je Césare Campoya.

On ističe da je materijale za knjigu prikupljao na putovanjima kad je dolazio u BiH, tijekom godina, a i internet je također bio izvor važnih informacija. Kaže da ima skromnu kolekciju vinila, CD-a, DVD-a i knjiga. Posao traženja i prikupljanja materijala koji je trajao skoro 20 godina, bio je težak. Kad se prije nešto više od 10 godina uvjerio da ima dovoljno dokumentacije, odlučio je da napravi web stranicu Sevdalinkas.com.

Komentirajući kako se snalazio kad je riječ o tekstovima koji su bitan element sevdalinki, Campoya kaže da je to možda bio najteži dio posla.

"Moje znanje bosanskog jezika je vrlo ograničeno. Osim toga, slova većine sevdalinki uključuju stare riječi, adaptacije turskih izraza, lokalnu terminologiju", naveo je on.

Pojašnjava da su mu pomagali prijatelji iz Španjolske i BiH, također pronalazio je prijevode pjesama na francuski ili engleski, jezike koje bolje poznaje. Naravno, većina posla je bila vrlo tradicionalna, spora i naporna - rječnik i strpljenje.

Govoreći o knjizi "Sevdalinke: 150 dragulja sevdaha" kaže da na svom iPod-u ima više od tisuću sevdalinki te da je napravio Play Listu od 50 osnovnih izvođenja.

"I mislio sam da bi bilo zanimljivo, malo po malo, pisati o njima na španskom. Moj cilj je bio da publika koja govori španski upozna ovu muziku, njene protagoniste i tekstove. To me je navelo da napravim web stranicu Sevdalinkas na kojoj sam osim što sam malo pričao o povijesti sevdaha, počeo da analiziram neke sevdalinke i da intervjuiram aktualne protagoniste žanra kao što su Damir Imamović, Amira Medunjanin, Dragi Šestić, Božo Vrećo, Ivana Đurić, Divanhana, Zanin Berbić, Mirza Redžepagić, Adis Sirbubalo…", naveo je.

Prije nekih pet godina odlučio je da digitalni koncept može prenijeti na papir, s obzirom na to da mu je web stranicu posjetilo na desetine tisuća ljudi sa svih strana planete, a da mu YouTube kanal ima više od dva i po milijuna pregleda. Tako je nastala ‘Sevdalinka: 150 joyas del Sevdah’, u njoj se nalazi 150 detaljno analiziranih sevdalinki.

"Pokušavam da objasnim povijesne, muzičke i anegdotske aspekte pjesama: pjesmu po pjesmu. Želim jasno naglasiti da se moj rad na širenju sevdaha obavlja s najvećom poniznošću i poštovanjem. Ne smatram se stručnjakom, već radoznalim i zaljubljenim istraživačem koji uživa da se bavi umjetnošću sevdalinke", podvukao je.

Campoya kaže da se u njegovoj knjizi nalazi 150 tekstova, te čitalac može upoznati, spajajući dijelove ove slagalice, historiju sevdaha od njegovih početaka do danas.

"U knjizi se pojavljuju svi kompozitori, instrumentalisti, pjevači, producenti, aranžeri koji su sevdah učinili vječnom umjetnošću. Osim što sam prikupio najpoznatije sevdalinke i pjevače, trudio sam se da vratim i neke manje poznate pjesme, ali i ne baš popularne izvođače. Na ovaj način čitalac, malo po malo, može da se upozna sa stvaralaštvom, ne samo najvećih pjevača, već i kompozitora kao što su Jozo Penava ili Rade Jovanović, instrumentalista poput braće Petković, Ismeta Alajbegovića Šerba, Radojke Živković", ustvrdio je.

Govoreći o tradicionalnoj i moderniziranoj sevdalinci, kaže da je za njega bitno znati originalne interpretacije, ali i znati kuda ide sevdah.

"Zaista uživam slušati 'Telal viče' ili 'U Trebinju gradu' Himze Polovine, 'Tamna noći, tamna li si' Safeta Isovića, 'Negdje u daljine' Nade Mamule, 'Ašikuje Adem-aga' Selima Salihovića, 'Kradem ti se u večeri' Zaima Imamovića, 'Haj, bejturane' Rejhane Osmančević, 'Ah, što ćemo ljubav kriti' Silvane Armenulić, 'Bogata sam, imam svega' Muhameda Mešanovića Hamića, 'Akšam geldi' Emine Zečaj, 'Bere cura plav' jorgovan' Zehre Dehović, 'Sinoć sam ti, Safo' Avde Lemeša... Ali me oduševljavaju i trenutna ažuriranja umjetnika. Samo tražim da se poštuje pjesma i sevdah", zaključio je u intervjuu za Fenu César Campoya.