Zmije protiv Ozempica? Pitonova krv mogla bi zamijeniti popularne lijekove za mršavljenje

Pitoni slijede ultimativnu ekstremnu dijetu, progutaju antilopu u jednom obroku, a zatim mjesecima ne jedu.

Sada su znanstvenici identificirali molekulu za koju se čini da je ključna za ovaj metabolički podvig i koja bi, kako kažu, mogla otvoriti put novoj klasi lijekova protiv pretilosti.

Kada je metabolit pitona, koji naglo raste u njihovoj krvi nakon hranjenja, primijenjen na pretile miševe, oni su odbijali hranu i brzo gubili na težini. Znanstvenici su zaključili da bi molekula mogla imati sličan učinak kao lijekovi poput Wegovyja.

Metabolizam zmije vs. metabolizam čovjeka

"Očito, mi nismo zmije", rekao je dr. Jonathan Long, izvanredni profesor patologije na Sveučilištu Stanford i suautor istraživanja. "Ali možda proučavanjem tih životinja možemo identificirati molekule ili metaboličke puteve koji također utječu na ljudski metabolizam."

Burmanski pitoni mogu narasti više od 5 metara duljine i dosegnuti 100 kg težine. U divljini zmije konzumiraju plijen koji može doseći gotovo 100 % njihove tjelesne mase.

U satima nakon što piton pojede, njegovo srce se poveća za 25%, a metabolizam se ubrza 4.000 puta kako bi mu pomogao da probavi obrok. Zatim mogu izdržati 12 do 18 mjeseci bez hrane, naizgled s vrlo malo štetnih posljedica.

U početku su znanstvenici pokušavali otkriti metabolite uključene u nagli rast srca pitona nakon hranjenja. Ispitivali su krv mladih burmanskih pitona, težine oko 1,5 do 2,5 kg, prije i nakon obroka koji je iznosio oko 25% njihove tjelesne mase. Laboratorijske zmije postile su 28 dana prije hranjenja.

Znanstvenici identificirali više od 200 molekula

Znanstvenici su identificirali više od 200 molekula koje su se značajno povećale u pitonovoj krvi unutar nekoliko sati nakon hranjenja, te jednu koja se povećala više od 1000 puta.

Ta molekula, nazvana pTOS, proizvodi se u crijevima zmije pomoću bakterija, a poznato je i da je prisutna u malim količinama u ljudskom urinu.

"Pitali smo se utječe li ovaj metabolit na neke od fizioloških promjena kod zmije nakon hranjenja", rekao je Long.

Semaglutid, aktivni sastojak lijeka Ozempic za dijabetes i Wegovya za mršavljenje, kao i liraglutid (Saxenda), povezani su s manjim rizikom pogoršanja mentalnih bolesti kod osoba s anksioznošću i depresijom, te s još nekim potencijalnim nuspojavama. Isto vrijedi i za ostale GLP-1 lijekove, pokazuje istraživanje.

Međutim, kada je pTOS primijenjen na laboratorijske miševe, nije bilo očitih učinaka na potrošnju energije ili veličinu organa. "Ono što je regulirao bio je apetit i ponašanje pri hranjenju kod miševa", dodao je Long.

Pretili miševi kojima je dan pTOS jeli su značajno manje od kontrolnih miševa i nakon 28 dana izgubili su 9 % tjelesne mase, piše The Guardian.

Čini se da molekula djeluje na drugačiji način od GLP-1 lijekova, koji djelomično usporavaju pražnjenje želuca, zbog čega se ljudi dulje osjećaju sitima, ali je to također povezano i s mučninom, zatvorom te bolovima u želucu. Umjesto toga, čini se da pTOS djeluje na dio mozga – hipotalamus – za koji je poznato da regulira apetit.

"U osnovi smo otkrili supresor apetita koji djeluje kod miševa bez nekih nuspojava koje imaju GLP-1 lijekovi", rekla je prof. Leslie Leinwand, biologinja sa Sveučilišta Colorado Boulder koja proučava pitone već dva desetljeća i suautorica je istraživanja.

Leinwand je rekla da će biti potrebno daljnje istraživanje prije nego što se rezultati mogu primijeniti u kliničkoj praksi, ali budući da se pTOS prirodno pojavljuje kod ljudi, očekuje se da bi bio siguran. "Imam zdravo poštovanje prema zmijama“, dodala je Leinwand. "Možemo mnogo naučiti od ovih životinja koje su evoluirale s mogućnostima da rade ekstremne stvari."

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature Metabolism.