Zijah Sokolović sutra u Mostaru: Svaka umjetnička aktivnost je trening za život

Sutra, u utorak, 6. 12. u Narodnom pozorištu Mostar, na kamernoj sceni, u “Studiju 64” (sa 64 mjesta), Narodno pozorište Mostar ponovo će ugostiti čuvenog glumca i redatelja Zijaha A. Sokolovića s njegovim scenskim performansom “Majstorska glumačka radionica” i knjigom “Glumac... je glumac... je glumac” o njegovoj kultnoj istoimenoj monodrami.

Ovaj program je već dva puta održan u Narodnom pozorištu Mostar – prošlog i pretprošlog mjeseca, i oba je puta bio rasprodan nekoliko dana unaprijed. I ne čudi, jer gdje god da ovaj program izvodi, u Beču ili Zagrebu, rasprodan je i po dva mjeseca unaprijed.

Sada će svi oni koji prošlog mjeseca nisu uspjeli kupiti kartu na vrijeme za ovu predstavu u Narodnom pozorištu Mostar, imati novu priliku. Program počinje u 19 sati, a cijena ulaznice je 3,50 KM.Ulaznice su u prodaji na blagajni Pozorišta.

“Dobro došli, vi koji Glumite u realnosti, nama koji Glumimo u iluziji”, poručuje Zijah. Evo šta kaže o Mostaru, glumi, umjetnosti...

NP: 'Majstorsku glumačku radionicu' ste u Mostaru imali već dva puta, oba puta raspodano. Jesu li Mostarci majstori glume?

Sokolović: Mostarci, za sada, samo igraju uloge koje su im bez castinga dodijelili režiseri stvarnosti, a to su uloge da “igraju narod”. U tim ulogama oni ne prepoznaju sebe kao pojedinačna, stvarna, duhovita, romantična i gladna bića.

Zašto program u “Studiju 64” Narodnog pozorišta Mostar, na kamernoj sceni? 'Čujete' li publiku kako diše i razmišlja?

Sokolović: Pošto igramo uloge “naroda” onda smo navikli što nas je više, to su nam uloge realnije i kreativnije, a ja mislim da upravo to izbjegavanje masovnosti daje mogućnost da se izvučemo iz kvantiteta mase i potražimo osobnu kvalitetu. Tako i Studio 64 u svojoj intimnosti daje smisao dijaloga živog gledatelja sa živim glumcem.

Koliko je inače publika u BiH otvorena za umjetnost, za nova teatarska iskustva?

Sokolović: Sigurno da svaka, pa i publika u BiH, želi da kroz umjetnost otkrije nešto novo, kao proba za stvarnost. Ali, nacionalizam, bolesni sistem, upravo u umjetnosti prepoznaje svog ubojicu ili sudiju.

Ako je odlazak u umjetnost putovanje, znači li to da smo, s obzirom koliko nam je stalo do kulture i umjetnosti, odustali od promjene, od želje za promjenom, da nam je dobro ovako kako jeste?

Sokolović: Hmm, mi smo zarobljenici ideologija, čiji su snovi i ideali natovareni na kontejnere smeća i drogirani ponavljamo biračku aktivnost, vjerujući da će oni tamo propasti prije nas, i da ćemo onda mi dobiti sve naše i sve njihovo i nastupiće blagostanje.

Možemo li sebe i svoj život, uz umjetnost, pogledati iz druge perspektive? Je li i u tom smislu ovaj program 'radionica', trening za život?

Sokolović: Da! Ova i svaka druga kazališna ili umjetnička aktivnost je trening za život! Besplatan trening! Ili trening za 3,5 BAM-ova! Ali ako glumci, kolege, prijatelji iluzije ne dolaze na te treninge, šta očekujete od ljudi koji samo vole pozorište, a ne žive od njega. Ne žive za sada!

Tri puta u Mostaru, hoće li biti i četvrti? Je li Mostar most (i) za umjetnost, duh, ljepotu?

Dolaziću i kada presuše gledatelji, umorni od stvarnosti. Dolaziću i kada ne bude publike za moje Radionice, igraću, jer to treba MENI, da ne bih izgubio most sa iluzijom. Svoj most!