Zahvaljujući borbi i angažmanu tolikih žena prije mene, mogu se baviti novinarstvom. Desetljećima je to bilo isključivo muško zanimanje. Zahvaljujući ženi koja me rodila i tolikim ženama iz moje osobne obiteljske linije znam da je "borba" ženskog roda.

Danima sam razmišljala kako obraditi temu Osmog marta, Međunarodnog dana žena, a onda sam se 'vratila' u svoje "mostarske godine" i podsjetila na sjajne žene koje sam upoznala u Mostaru.

Sa svakom od ovih žena koje sam "izabrala" i koje čine Mostar boljim u najširem smislu riječi vezala su me različita iskustva i vremena - školovanje, poslovi, društveni aktivizam, umjetnost. Vezalo me, zapravo, nešto - više, nešto što bih mogla nazvati, neodustajanjem od vlastitih snova. I nema u tome ništa romantično, naprotiv, iza svih uspjeha ovih žena stoji mukotrpan rad. 

Magdalena Blažević je književnica i kritičarka, Jelena Kordić Kuret prvakinja Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru i istaknuta bh. filmska glumica, Marina Đapić, pokretačica Street Arts Festivala, Tijana Bašić, kantautorica i izvođačica sevdalinki i tradicionalne glazbe, a Danijela Ucović, povjesnicarka umjetnosti i kustosica u galeriji  The Hub of Fine Arts.

Sve ove uspješne žene žive i rade u Mostaru, u gradu u kojem nisu rođene nego ih je u njega "doveo život", a one svojim profesionalnim angažmanom, čine Mostar boljim gradom. 

Magdalena Blažević: Imamo obvezu nastaviti borbu za ženska prava 

8. marta se iznova podsjećamo na žensku borbu za ravnopravnost, neovisnost i reproduktivna prava, na sve ono što su za nas učinile naše pretkinje koje su nam ostavile u nasljeđe obavezu da tu borbu nastavimo kroz različite vrste aktivizma. Jedna od njih je stvarati književnost koja govori o ženskom iskustvu te promovirati čitanje uopće jer je neophodno za razumijevanje onoga što nismo iskusili i onoga što nije, a moglo bi postati naša stvarnost.  

Kordić Kuret: Osmi mart podsjetnik na uskraćivanje slobode 

Ima jedan video koji kruži internetom u kojem pitaju jednu prolaznicu šta je 14.februara i ona odgovara 8.mart. Koliko li je samo u pravu. Jer Osmi mart jest i 1.12. i 10.12. i 19.04. i 20.05. i svaki naredni dan u kojem žena odbija da je se stavi na mjesto koje je joj konzervativno društvo nameće.Osmi mart je podsjetnik na borbu za prava svih onih ljudi koji su ugnjetavani i kojima se uskraćuje ono sto po svom rođenju imaju. Slobodu. Živio Osmi mart! 

Marina Đapić: Osmi mart nije romantičan praznik 

Osmi mart se obilježava na razne načine i predstavlja važan dan za sve žene te se zaista osjeti neka lijepa energija u gradu. To je idealna prilika za druženje, događaje kojima se prisjećamo borbe za ženska prava, žena koje su doprinijele društvu te da propitujemo kako se ženski pokret razvijao u suvremenom društvu. Ne bi trebalo da to djeluje kao romantičan praznik gdje se žene obavezno oslovljava kao dame i slično. Ja čak i ne volim kada samo taj dan osjetim i previše blagonaklonosti, a ostalih 364 dana u godini to skoro pa ne postoji. I dalje pregršt problema koje nameće patrijarhalno društvo i sistem i mnogo je toga prihvaćeno kao normalno, nažalost.  Na 8. mart mi je ipak najdraže osjetiti da su žene udružene i svjesne te da postoji međusobna podrška što je jako važno. 

Tijana Bašić: Rušimo barijere i predrasude 

Nažalost, 8. mart se sveo na cvijeće, te na kozmetiku i šerpe na sniženju. Za mene je Dan žena svaki dan kad se naš glas čuje, kada rušimo barijere, predrasude i koračamo bez granica inspirišući jedna drugu. Svaka žena treba da bude voljena i poštovana, da se bori za svoja prava i status u društvu, jer je i dalje mnogo žena u vrlo nezavidnoj i teškoj situaciji.

Danijela Ucović: Koračati zajedno prema jednakosti 

Za mene je Međunarodni dan žena, 8. mart dan u kojem se prije svega slavi ženski princip življenja i uopće bivanja i vrijeme kada bismo se, barem na jedan dan, trebali nastojati osvijestiti na sve ono što ženska energija nosi i doprinosi društvu i životu. Nije to samo fizička ljepota i gracioznost jer žene, nije nepoznato, posjeduju potencijal istinskih ratnika. Mogu osjećati istančane i nevidljive sile koje nas povezuju i odvezuju, te kao bića skladno mogu egzistirati u mijenama u prirodi, naravno, ako rade na njihovu osvještavanju.

Međunarodni dan žena je uvijek dobar dan da se svaka od nas zapita što je to autentično u nama i što nam u životu zaista treba ili ne treba, te gdje su fokus i snaga iz kojih možemo obnavljati moć i ljubav.

Na ovaj dan se prisjećam svih značajnih i samosvjesnih žena iz povijesti, znanih i neznanih, koje su imale hrabrosti stati životom i akcijama za vlastita uvjerenja i zbog
kojih danas možemo djelovati dostojanstveno i koračati prema putu jednakosti.

Naravno, u onom u čemu trebamo i možemo biti jednaki. Jer ipak postoji nešto što je
svojstveno isključivo ženama.

Zato, birajmo biti hrabre i dalje koračajmo autentično za naša prava i budimo podrška jedne drugima.