Zdravlje iz prirode: Koje samoniklo ljekovito bilje možete brati u proljeće?

Dolazak proljeća idealno je vrijeme za sakupljanje samoniklog bilja koje se koristi u prehrani. Razlog tome je što velikom dijelu biljaka u to doba raste mlado lišće, cvijeće i izdanci koji su puni hranjivog potencijala, a još nisu razvili dovoljno alkaloida i drugih aktivnih tvari te postali neukusni i štetni za zdravlje.

Samonikle ljekovite biljke najčešće rastu neposredno pored nas, a često ih i smatramo bezličnim korovom. Možemo ih pronaći na livadi, travnjaku, pored putova, u živicama, šumama ili kako vire iz neke pukotine u opločenju.

Maslačak

Maslačak (Taraxacum officinale) svatko može prepoznati. Raste na gotovo svim staništima gdje ima dovoljno svjetla. Vrijeme ubiranja listova je prije cvatnje odnosno u vrlo rano proljeće. Listovi se ubiru orezivanjem rozete.

Ako ih uberete prekasno, listovi će imati neprijatnu gorčinu. U prehrani se koriste mladi listovi koji se beru dok su još mekani. Listove je prije upotrebe potrebno blanširati.

Najpoznatija primjena maslačka je u juhama, na gusto poput špinata, polpetama ili u pitama zeljanicama. Od prehrambenih vrijednosti valja istaknuti visoke razine vitamina C, karotena te minerala poput željeza, fosfora i kalcija.

Kiselica

Mladi listovi kiselice (Rumex acetosa) ubiru se od kraja zime do sredine proljeća te nakon mrazeva kada opet izgube gorčinu. Mlade stabljike također su jestive i imaju kiselkast okus. Stabljikama je potrebno oguliti vanjski sloj.

Potpuno mladi listovi jedu se sirovi u salatama, a stariji se listovi mogu kuhati poput špinata ili u juhama gdje imaju zgušnjavajući učinak. U odnosu na špinat, kiselica sadrži znatno više proteina, kalcija, vitamina C i željeza.

Trputac

U prehrani se upotrebljavaju i mladi listovi trputca (Plantago lanceolata) koje je najbolje brati upravo u rano proljeće. Takvi listovi koriste se u salatama, a ako malo ostare, mogu biti i dobar sastojak gustih juha. Listovi su bogati kalcijem te vitaminima A, C i K.

Mirisna ljubičica

Cvatnja mirisne ljubičice (Viola odorata) počinje u rano proljeće nježnim cvjetovima privlačnoga mirisa. Cvjetovi se koriste za izradu mirisnih buketića, a njihova je simbolika poniznost, skromnost ili tajna ljubav.

Mladi i nježni listovi mogu se koristiti u salatama, a u kasnijem dijelu sezone, kada postanu nešto tvrđi mogu se kuhati s ostalim povrćem za pripremu juha ili uz kuhano meso.

Ekstrakt lista se koristi kao aroma u slasticama ili sladoledu. Sirovi se cvjetovi koriste za ukrašavanje salata i deserta dok kandiranjem postaju ukusna poslastica.

Svježe otvoreni cvjetovi ljubičice mogu se koristiti za pripremu nadjeva za mesna ili riblja jela. Kandirane ljubičice služe i za dobivanje aromatiziranih pića uključujući i likere, a natapanjem cvjetova u vinskom octu, osim boje na njega prenose i aromu.

Mirisna ljubičica se kao lijek upotrebljavala još od starih Grka. Hipokrat ju je preporučivao kod glavobolje, lošeg vida, poteškoća s disanjem ili mamurluka. Plinije je isticao njezinu djelotvornost kod nesanice, smirivanja ljutnje i bijesa te za jačanje srčanoga mišića.

Arapi su je koristili kod upale grla i krajnika, nesanice i jetrenih tegoba. Kneipp je hvalio čaj i sirup od ljubičice kod kašlja i hripavca, nervoznoga lupanja srca ili histerije.

U tradicionalnoj medicini za ljekovite svrhe se skupljaju svi dijelovi biljke, dok industrija parfema i kozmetička industrija koriste cvjetove.

Ljubičica u svom sastavu ima dosta aktivnih tvari od kojih najznačajniji su saponini, glikozid iridin, spojevi salicilne kiseline, gorke tvari, eterično ulje i alkaloid odoratin.

Tratinčica

Mladi listovi tratinčice (Belis perenis) se spremaju kao ukusna salata, međutim zbog svoga ljekovitog djelovanja služe i za proljetno pročišćavanje krvi, ili u situacijama kada je potrebno ojačati krvnu sliku npr. kod anemije.

Tratinčica djeluje i kod bolesti respiratornih organa kao kod iscrpljujućega kašlja, pleuritisa, prsnih bolova, upalnih stanja i infekcija, kod bolesti želuca i crijeva, bolesti jetre i žuči kao i kod detoksikacije jetre kod trovanja.

U kozmetici je također vrlo cijenjena biljka koja blagotvorno djeluje na kožne bolesti kao edema ili varikoznih vena. Osim toga se koristi za izradu prirodnih krema i losiona za ublažavanje pigmentacijskih mrlja od sunca.

Tratinčica je prirodan metabolik jer potiče metabolizam na bolju izmjenu tvari.

Jaglac

Kod jaglaca (Primula vulgaris) jestivi su listovi i cvjetovi. Najčešće se koriste u salatama i imaju blago gorkasti okus poput radiča. Listovi se također mogu koristiti za čaj, a od mladih cvjetova priprema se vino od jaglaca.

Najčešće se koriste u salatama i imaju blago gorkasti okus poput radiča. Listovi se također mogu koristiti za čaj, a od mladih cvjetova priprema se vino od jaglaca.

Petrovac

Petrovac (Agrimonia eupatoria) je trajna biljka koja ima uspravnu, dlakavu stabljiku visine do 70 cm. Listovi su postavljeni naizmjenično, perasti, a listići jajastog do dugoljasto lančastog oblika.

Cvjetovi su raspoređeni u dugačkom grozdu uokolo same stabljike, mali su i žute boje. Mladi izdanci koji se razvijaju prije cvatnje mogu se upotrebljavati za jelo u obliku variva ili za juhu od lisnatoga povrća.

Biljka je dosta bogata vitaminom C i karotenima. Osim toga koristi se u liječenju oboljenja jetre, žutice, sklonosti taloženju mokraćne kiseline u tijelu i kod žučnih kamenaca. Izvana se koristi protiv krvarenja rana, krvarenja bubrega, protiv bolesne slezene, kože i krvotoka.

Bijela loboda

Jednogodišnja bijela loboda (Chenopodium album) se tradicionalno koristi u kuhinji. Njeni mladi listovi i sjemenke su jestivi. Tijekom proljeća se nježni listovi mogu jesti sirovi, kao zamjena za špinat i kuhati.

Pročitajte još

Ljekovito bilje je velika prilika Hercegovine

Medvjeđi luk

Medvjeđi luk ili srijemuš (Allium ursinum) je vrlo poznata i često upotrebljavana divlja vrsta. No, pri branju treba biti više nego oprezan pa ako niste sigurni, bolje je da povedete nekoga tko se razumije u samoniklo bilje nego da pogriješite.

Naime, njegov list je vrlo sličan listovima biljaka mrazovac, đurđica, čemerika i kozlac koje su toliko otrovne da konzumiranje nekih od njih može biti kobno te uzrokovati i smrt. No, samo on ima miris na luk.

Ljepljiva broćika

Poznata kao korov, ljepljiva broćika ili priljepača (Galium aparine) je jednogodišnja vrsta iz porodice broćika, piše Gospodarski list.

Potrebno je istaknuti da se radi o jestivoj vrsti, ali kod nekih ljudi može izazvati kontaktni dermatitis. Jestivi su proljetni izdanci i listovi. Kuhaju se 10 minuta i to je dovoljno da se razlože dlačice.