Mnogi vjeruju da nevjera uvijek znači da nešto ne štima, bilo s osobom koja vara, bilo s vezom. I da, često je to točno: trauma, emocionalna nezrelost, problemi u komunikaciji ili nedostatak bliskosti mogu biti razlozi.
Ali što ako osoba zaista voli svog partnera, zadovoljna je vezom, a ipak vara?
Psihoterapeutkinja Esther Perel u svojoj knjizi The State of Affairs govori o četiri glavna razloga zašto čak i emocionalno zdravi ljudi, u stabilnim i sretnim vezama varaju.
Za mnoge, nevjera nije bijeg od partnera, već način da se ponovno povežu s dijelom sebe koji su zaboravili.
To može biti mladenački osjećaj slobode, avanture ili verzija sebe koja je nestala kroz godine rutine, roditeljstva ili odgovornosti.
Nevjera im daje priliku da istraže tko su još, izvan svoje uloge partnera, roditelja ili zaposlenika. Ne traže nužno drugu osobu, nego sebe.
Za neke je privlačnost u samoj činjenici da je ona zabranjena.
To ih podsjeća na mladenačke dane, na rizik i strast. Kao kad dijete krišom uzme kolačić koji mu je zabranjen i zato je još slađi.
Upravo ta dinamika "privlačnosti + prepreka = uzbuđenje" daje nevjeri poseban emocionalni naboj koji se ne može lako pronaći u svakodnevnoj vezi.
Neki ljudi varaju jer se pitaju: "Što bi bilo da sam tada izabrao/la drugačije?"
Razmišljaju o bivšim partnerima, propuštenim prilikama ili drugačijem životnom putu. Prevara postaje način da "osjete" život koji su mogli imati, makar nakratko.
To nije odbacivanje sadašnje veze, već suočavanje s neproživljenim mogućnostima.
Za mnoge je nevjera emocionalno oslobađanje. Posebno kod muškaraca, koji su često odgajani da potiskuju emocije, nevjera može biti prvi put da nešto osjete, bilo to strast, nježnost, ranjivost ili uzbuđenje.
To nije nužno stvar seksa nego osjećaja koji su dugo bili potisnuti, piše Psychology Today.
Bez obzira na to zašto se dogodila, nevjera gotovo uvijek boli. Za osobu koja je prevarena, razlozi ne mijenjaju činjenicu izdaje.
