Zašto neki ljudi dobiju rak, a drugi ne?
Najveća količina sredstava u svijetu usmjerena u medicinske studije odlazi na istraživanje raka, trećeg najčešćeg uzročnika smrti na svijetu. Od nečeg se mora umrijeti, no generalni je stav kako je znatno bolje umrijeti od srčanog ili moždanog udara, nego raka.
Koja je razlika? Svjesnost postojanja raka i tradicionalne terapije koje se primjenjuju produžavaju agoniju ove bolesti u prosjeku na dvije godine, dvije godine ispunjene nadom i idejom da se smrt može i trebala bi moći spriječiti, piše Express.
No, znanstvenici, za razliku od farmaceuta, sve češće postavljaju pitanje, a ne odgovor na temu raka koje može otkriti puno toga čega nismo svjesni - a to je zašto svi nemamo rak, odnosno zašto ga samo neki dobiju?
Moglo bi se reći kako je naš organizam doslovno preplavljen smrću. Kosa, nokti, vanjski sloj kože - sve su to mrtve stvari koje svakog tjedna gubimo, odbacujem i nestaju - oko 80 posto čestica u zatvorenim prostorima koje se presijavaju na suncu zapravo su mrtve stanice kože ljudi.
Ipak, većina se tijela sastoji od živih tvari, poput biološke pšenice koja spaljuje hranu za energiju potrebno za disanje i kretanje, grijanje i razmišljanje. Stanice organizma su vrlo aktivne i zaposlene dijeljenjem milijun puta svakog dana. Fascinantan je to proces replikacije instrukcija - DNK za svaku stanicu kćer zahtijeva kopiranje identičnog lanca tri milijarde nukleotida. U svemu tome, naša tijela ipak nisu savršena.
Svaki put kad se stanica podijeli, enzimi koji sudjeluju u sintezi u prosjeku rade čak oko 120 tisuća greški. Puno ili malo, sasvim je nebitno, sve dok se ne dogodi ključna greška koja djeluje kao okidač raka zahvaljujući abnormalnom radu stanice, rastu te neprekidnom dupliciranju. Takva stanica ignorira signale da prestane te stimulira tijelo da je opskrbljuje krvi kako bi još rasla. Tada se takva stanica beskonačno razmnožava, odnosno rak širi po tijelu. Naravno, ključno je i o kojem se tipu raka, odnosno greške radi, jer kod jednih to ide brže, a kod drugih sporije - ukupno postoji čak njih 200 različitih.
Oboje puše, no samo je jedan dobio rak
Svi su čuli ili poznaju nekog tko je po svoj prilici trebao dobiti rak - susjed Pero koji je pušio tri kutije cigareta na dan, teta koja je cijeli život pretila i uz to pije, biznismen koji ne jede ništa prije pet popodne osim vlastitog stresa, primjera je bezbroj i često ih se koristi za ilzliku nastavljanja s vlastitim lošim navikama. Priča poprima dublju dimenziju kad oboli od raka u 50-oj oboli žena susjeda Pere koja nikad nije pušila, pila, bila debela... Sve i da je pušila, zašto je ona dobila rak, a Pero nije? Krajnja se istina ipak skriva u našim genima, a ne stilu života.
Promatrajući dugogodišnje pušače, znanstvenici su otkrili kako je svima zajednička varijacija pojedinih gena, a njih su prikladno nazvali "genima dugovječnosti".
"Otkrili smo niz genetskih markera koji ptiču dugovječnost, a ti isti geni mogu se naći kod ljudi koji su doživjeli duboku starost. Oni funkcioniraju tako da potiču stanice na brži oporavak od negativnih bio-kemijskih utjecaja " objašnjava prodesor Morgan Levin. To se smatra i evolucijskom mutacijom, a sretnici koji su naslijedili te gene imaju tek 11 posto vjerojatnosti da će ikad u životu dobiti rak, dok je kod ostalih vjerojatnost od 40 do 60 posto.
Pet stvari koji definitivno povećavaju rizik takvih greški
Unatoč dobroj ili lošoj genetici, opet postoje slučajevi koji se ne uklapaju u kalup, a to su upravo oni uzrokovani vanjskim faktorima. Općenito, postoje njih pet koji su neosporni uzročnici nastanka mutacija, pa samim time i raka.
Pretjerano sunčanje osobito u mlađoj životnoj dobi
Pušenje
Debljina
Hormonalne terapije/izloženost zračenjima
Konzumiranje prerađene hrane/unos premalo vlakana
