Zašto ljudi ne vole ovaj (svoj) grad?

Mostar je i pored velikih ratnih kataklizmi kroz koje je prošao, kao i burnih društvenih promjena sačuvao znatan broj kulturno-povijesnih spomenika iz srednjeg vijeka, osmanske i austrougarske uprave, Kraljevine Jugoslavije i naravno iz vremena SFR Jugoslavije.

Svako razdoblje karakterizira specifičnosti, posebno kada je riječ o urbanizmu i infrastrukturi. Međutim, svjesni smo kako se i danas, u eri, kada se na sva zvona deklamiraju ljudske slobode, demokracija i zaštita kulturno-povijesnih spomenika dešavaju toliko stravične devijantnosti, da se čovjek zapita, nije li upravo ovo razdoblje najvećih uništavanja kulturno-povijesnih spomenika i prirodnih rijetkosti kakve se ne pamte.

Ne tako davno, korito rijeke Radobolje je toliko poremećeno navodnim čišćenjem u Barama, da je narušen njen izvorni tok i okoliš. U Starom gradu su pojedinci usmjerili kanale Radobolje kako je kome odgovaralo, tako da često dolazi do plavljenja cijelog područja Đeriza.

Uklonjeni su kanali Radobolje kroz koje je tekla voda za napajanje stoljetnih platana od Balinovca do Gimnazije.

Nedavno su radnici, prilikom demolicije zgrade ZEME ili NAME u Glavnoj ulici, navodno zbog zaštite od obrušavanja dijelova zgrade, namjerno krampama izbili i potpuno uništili dva grba u štuko dekoraciji, na bočnim stranama ulaza u tu zgradu koji potiču iz austrougarskog razdoblja.

Grbovi sa dva unakrsno postavljena mača su se nalazili u nišama (udubljenjima u zidu) i time su bili potpuno zaštićeni od obrušavanja.

U toj zgradi je bila austrougarska vojna komanda. Da se kojim slučajem za vrijeme tih radova nalazila odgovorna stručna osoba, koja poznaje elemente štuko dekoracija, do toga valjda ne bi došlo.

Zavod za zaštitu kulturno-povijesnih spomenika spava i čeka svoju plaću.

Svjež je primjer krađe četiri klupe oko spomen-česme, podignute velikom prijatelju Mostaraca, šefu UNHCR-a pokojnom gospodinu Jerry Humeu. Na bočnim stranama klupa od lijevanog čelika, koje su rađene u specijalnim kalupima u Londonu, odakle su dopremljeni zahvaljujući njegovom sinu i kćerki, izliveni su profili Starog mosta.

Najsvježiji slučaj je uklanjanje stoljetnog gusanog stupa za rasvjetu koji se nalazio u središnjem dijelu kružnog toka Rondoa. On potiče iz austrougarskog razdoblja i predstavljao je materijalni dokaz jedne epohe po stilu i formi. Svjedočio je o minulom vremenu, kada se vodilo računa o estetici.

Imao je vrlo dekorativan profil sa nizom zaobljenih stepenasto postavljenih prstenova, kojim je dizajner uspio napraviti elegantan prijelaz sa deblje osnovice na zadani prečnik.

Dva slična, nešto manja stuba nalazila su se sve donedavno na Štefanijinom šetalištu, blizu obiteljske kuće Mujage Komadine. I njih su uklonili postavljajući kamene ploče na Šetalištu.

Ako su prijeratne vlasti uklonili (za svoje privatne vile na moru i planini?) austrugarske klupe sa Šetališta izrađene od lijevanog čelika, sada su novi oci to uradili sa električnim stupovima na Rondou i Štefanijalu.

Počasni građanin Mostara, gradski mjernik ing. Miloš Komadina, koji je projektirao jedan od simbola Mostara, Rondo, i sam bi se posramio svih postupaka, koje su drugi uradili prema Šetalištu i Rondou, kojim je davno unio dah i duh Europe misleći da će se sve to primiti.

Možda dočekamo, da neki gradski otac ne pitajući za savjet stručnjake, ispila sve stoljetne austrougarske platane pod izgovorom da šumi u gradu nije mjesto.

Žalosno da nitko ne vodi računa o tome što ostavljamo svojoj djeci. Zaista, zašto ljudi ne vole ovaj (svoj) grad? Kako medicina naziva tu opaku bolest?