Zašto je Tolstoj smatrao da Rusiji nisu potrebne zapadnjačke slobode?

Ruski mislioci već se više stoljeća spore o tome treba li Rusija izabrati europski put razvoja, usredotočiti se na svoju jedinstvenost ili se, pak, okrenuti azijskim susjedima i njihovim vrijednostima.

Lav Tolstoj sa sebi svojstvenom originalnošću ne pripada nijednom od ovih tabora. Njegovo mišljenje o tome jesu li Rusiji potrebne Europa i njene vrijednosti stoji izolirano.

Sve su europske države "prividno slobodne"

Tolstoj je imao krajnje kritičan odnos prema ruskoj stvarnosti u kojoj je živio, žaleći se na "patrijarhalno barbarstvo, lopovluk i bezakonje" (pisao je on u pismu svojoj tetki Aleksandri), koji vladaju u njegovoj zemlji. Istovremeno je volio i visoko cijenio neke europske mislioce, prenosi russia beyond.

Kada je Tolstoju bilo 15 godina, prvi se put upoznao s djelima francuskog mislioca Jean-Jacquesa Rousseaua i strastveno iščitao svih 12 tomova njegovih sabranih djela. "Otac europske demokracije" ostavio je ogroman utisak na mladića. Rousseau je suprotstavljao "prirodno stanje" čovječanstva građanskom društvu i smatrao da je uzrok ljudske nejednakosti privatna svojina. Zalagao se za vladavinu naroda. Sve ove ideje duboko su prodrle u svijest mladog Tolstoja i praktički formirale osnovu njegovog pogleda na svijet za čitav daljnji život. Pet godina prije smrti Tolstoj je zapisao: "Rousseau je bio moj učitelj s 15 godina. U mom životu bila su dva velika i pozitivna utjecaja: to su utjecaj Rousseaua i Evanđelja."

Međutim, iako je Tolstoj imao tako dobro mišljenje o europskom misliocu, stanje suvremene Europe ocjenjivao je negativno i smatrao da su zapadna društva u još gorem stanju nego Rusija i da se zato na njih sigurno ne treba ugledati.

Tolstoj je po svoj prilici u ranoj mladosti gajio izvjesne nade i iluzije kada se radi o europskoj stvarnosti. Međutim, putovanje u Europu, na koje se uputio 1857. godine kako bi proučio europske metode podučavanja i obrazovni sustav (Tolstoj je želio otvoriti školu za seljačku djecu na svom imanju i okolici), potpuno ga je razočaralo. U europskim školama nije našao ništa novo i korisno za sebe, a osim toga je bio šokiran običajima koji su vladali u Europi.

Do dubine duše pogodilo ga je javno pogubljenje pomoću giljotine, koje je vidio u Parizu (tom prilikom Tolstoj je također posjetio Italiju i Švicarsku). Ovakva pogubljenja u Francuskoj tog vremena bila su uobičajen događaj i vrsta zabave koja je privlačila ogroman broj gledatelja. Čak je i za "barbarsku" Rusiju ovakav javni spektakl bio potpuno nezamisliv (javna pogubljenja ukinuta su davno prije piščevog rođenja). Tolstoja je potreslo to što je ubojstvo čovjeka pretvoreno u predstavu, kao i to što je ubojstvo automatizirano i što ga je obavljala naprava koja je načinjena specijalno za tu svrhu. Otuda je izveo dalekosežne zaključke o duhu europskih država.

Ujedno je Tolstoja neugodno iznenadila "slobodna ljubav", koja je u europskim društvima važila kao norma. On piše da od 36 parova koji su živjeli u pansionu u kojem je odsjeo 19 njih nisu bili vjenčani. Ovakva piščeva reakcija nije bila licemjerna, jer je sam Tolstoj otvoreno priznavao svoju slabost na žene, čitavog se života borio protiv ove svoje osobine i smatrao da su "pohotne želje" jedan od najvećih ljudskih grijehova, koji vodi ka svim ostalim. Pisac je smatrao da ovakva "normalizacija" tjelesnog grijeha od strane društva namjerno vodi narod u razvrat.

Greška Rusije

Utisak koji je Tolstoj stekao o Europi, njenim vrijednostima i slobodama još u mladosti s godinama je postajao sve snažniji i radikalniji. "Ljudi u Europi i Americi nalaze se u položaju čovjeka koji je već daleko zašao stazom koja se u početku činila pravom, ali koja ga je, što se dalje njome kretao, sve više udaljavala od cilja, a on se plaši priznati svoju grešku", zapisao je on već 1905. godine u članku "Veliki grijeh".Dok Rusi, smatrao je Tolstoj, i pored sve svoje nevaljanosti, za razliku od zapadnog čovjeka, još nisu skrenuli sa svog zacrtanog puta i mogli bi nastaviti ispravnom stazom... Ali jako ga je brinulo to što, umjesto da nastavi svojim putem, Rusija "u svemu ropski podražava ono što se čini u Europi i Americi". Tolstoj je smatrao da je to velika greška.

Vladari pozivaju ruski narod da "prati u stopu izumiruće i zalutale europske i američke narode i da se što prije iskvari i odrekne svoje svrhe kako bi bio nalik na Europljane", zapisao je Tolstoj.

Čitava povijest Europe je, po Tolstoju, povijest glupih i razvratnih vladara, "koji ubijaju, uništavaju i, što je najvažnije, kvare svoj narod". U članku "Jedino što je potrebno. O državnoj vlasti" Tolstoj izjednačava "razvratnika Henrika VIII.", "zlikovca Cromwella" i "licemjera Karla I."... (Tolstoj pritom nije idealizirao ni ruske careve).

Pisca je pogađalo to što se u Rusiji poziva na uvođenje formi političkog života kakav postoji u Europi i Americi, "koji navodno osigurava slobodu i dobrobit svih građana". Po njegovom mišljenju, Rusija ne treba razmišljati "o slobodi tiska, o vjerskoj toleranciji, o slobodi udruživanja, o taksama, uvjetnim kaznama, o razdvajanju crkve i države", kako to čini Europa. I, što je najvažnije, Tolstoj smatra da Rusija ne treba od seljačke zemlje postati proleterska, jer je upravo život seljaka na zemlji Tolstoj smatrao najmoralnijim i najpravilnijim za svaki narod.