Zanimljivi rezultati: Gledaju li religiozni ljudi pornografiju

Izrazito religiozni ljudi u Sjedinjenim Državama možda imaju vruće-hladni odnos s internetskom pornografijom, ali nova istraživanja sugeriraju da ne žele to priznati, piše Huffington Post.

Studija objavljena 2. lipnja namjeravala je otkriti kako bi ljudi koji se sami identificiraju kao jako religiozni (na temelju toga kako su ocijenili važnost religije u svojim životima i stupnju njihove religioznosti) reagirali na paradoksalne rezultate o tome koliko religiozne osobe koriste pornografiju.

Gledanje pornografije – dobro ili loše

Brojni religiozni Amerikanci smatraju da gledanje pornografije poremećeno ponašanje ili grješna ovisnost, i pokušavaju to spriječiti preko on-line softvera koji sprječava ljude u pristupu pornografiji, ili pomoći terapija koje rješavaju ljude te ‘ovisnosti’.

“Pretjerano gledanje pornografije do točke da to poremeti svakodnevan život osobe općenito se smatra problematičnim”, kaže su-autorica studije Cara MacInnis sa Sveučilišta u Calgaryu. “Ali neke jako religiozne osobe možda misle i da minimalno korištenje pornografije, koje nije problematično, predstavlja ovisnost.”

Proučavanja načina korištenja interneta u Sjedinjenim Državama pokazalo je kako se više ljudi preplaćuje na on-line pornografske usluge ili traže seksualni sadržaj na internetu u državama s većim postotkom stanovnika koji se opisuju kao religiozni.
Kako bi izrazito religiozne osobe reagirale na tu informaciju? Kako bi otkrili, MacInnis i suautor Gordon Hodson, sa Sveučilišta Brock u Ontariu, upitali su preko 200 Amerikanaca da sudjeluju u istraživanju o njihovom stupnju religioznosti.

Oko 42 posto identificiralo ih se kao kršćani a 48 posto se identificiralo kao agnostici ili ateisti.

Tim je zatim predstavio ispitanicima podatke o nesrazmjeru u pornografiji između različitih država.

Ako mi se podaci ne sviđaju – ne vjerujem u njih

Religioznim sudionicima nije se svidjelo što su čuli, te su te podatke ocijenili kao uznemirujuće, iznenađujuće, zabrinjavajuće i prijeteće na popisu izabranih opisa. Uz to su u većem postotku od nereligioznih ljudi bili uvjereni kako je istraživanje politički motivirano.

''Ti su sudionici reagirali negativno na predstavljene podatke i bili su manje spremni prihvatiti ih kao istinite'', kaže MacInnis. ''To je konzistentno s općom tendencijom da ljudi odbacuju rezultate istraživanja koja su u suprotnosti s njihovim osobnom uvjerenjima.''

Više religioznih ljudi – veći promet on-line pornografije

MacInnis i Hodson pronašli su istu korelaciju između religijskih država i količine korištenja sadržaja za odrasle na internetu.

U međuvremenu, nekoliko studija koje se nisu temeljile na podacima s interneta, već su direktno ispitivali ljude o njihovom korištenju on-line pornografije, otkrili su da je religiozniji ljudi rjeđe govore da koriste on-line pornografiju.

Kako onda opisati nesrazmjer između podataka s interneta i onoga što sami ljudi kažu?

''Ne bi bilo iznenađujuće kada bi religiozne osobe poricale ili rjeđe prijavljivale gledanje seksualnog sadržaja, s obzirom da to vrijeđa temeljne vrijednosti'', kaže MacInnes. Štoviše, 'psihoanalitičke teorije sugeriraju da one koji se zalažu protiv određenog ponašanja podsvjesno privlači takvo ponašanje.'

S druge strane, rezultati ovih studije ne znače nužno da religiozni ljudi ne govore istinu o svojem ponašanju, kaže MacInnis, Mogao bi biti i neki drugi razlog zašto se podaci ne slažu s izjavama ispitanika, ali znanstvenici ne znaju što bi to moglo biti.

Manji postotak religioznih ljudi ipak je rekao da gledaju pornografski sadržaj na internetu. Oni religiozniji među njima rekli su da se osjećaju negativno u vezi tog ponašanja, što bi moglo biti relevantno psihijatrima u koji vode terapije religioznih ljudi.