Zagrebački rektor: Ćirilicu treba vratiti u škole

Ideja koju je rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras podijelio s Jutarnjim listom, a po kojoj bi u osnovne škole trebalo vratiti učenje ćirilice, nestale iz programa početkom devedesetih, za mnoge je iznenađujuća.

Ipak, o njoj se na Sveučilištu, a primarno na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, već dulje vrijeme raspravlja u kontekstu problema nastalih s postavljanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.

Dva razloga ''za''

''Mislim da bi učenje ćirilice trebalo vratiti u škole, kao što bi trebalo glagoljicu ponuditi kao izborni predmet. To su starohrvatska pisma i bilo bi lijepo nanovo ih vidjeti u nastavi - kaže zagrebački rektor, uvjeren da će u stručnoj javnosti mnogi misliti isto.

Davor Dukić, redovni profesor Odsjeka za kroatistiku - Katedre za stariju hrvatsku književnost, navodi dva razloga zbog kojih bi bilo dobro učiti ćirilicu.

''Na ćirilici imamo niz starih tekstova, a poznavanje toga pisma pomaže učenju ruskog jezika. Drugi je razlog to što se u nama susjednim zemljama rabe i ćirilica i latinica, a savladavanjem osnova ćirilice u osnovnoj školi naši bi učenici dobili mogućnost čitanja stručne literature na ćirilici'', kaže Dukić.

Slaže se s tezom da danas, da je ćirilica ostala u hrvatskom obrazovnom sustavu, ne bismo u toj mjeri imali teškoća s uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru.

''Kada nešto bolje poznajete, manje od toga zazirete'', kaže Davor Dukić.

Bivši dekan Filozofskog fakulteta (s početka devedesetih), akademik Josip Bratulić, stav o ćirilici u školama opravdava na sljedeći način: - Nijedno znanje čovjeka ne opterećuje da bi ga osiromašilo. U mozgu prostora ima, a znati pisma je vrlo dobro - onaj tko ne zna pisma, ne zna ni jezike.

Svjestan da u dnevnopolitičkom kontekstu ovo pitanje može biti dočekano na nož, nudi rješenje.

''Problem je što ćirilici treba skinuti političku auru. Kako? Vrlo jednostavno - nazovimo je hrvatskom ćirilicom'', predlaže akademik Bratulić.

Dok se neki s čuđenjem pitaju je li ovo neki oblik naknadne pameti, Željko Jozić, ravnatelj Hrvatskog instituta za jezik, pita se kako se dogodilo da se ćirilica u školama prestala učiti ako se jezikoslovci danas slažu da bi je trebalo vratiti u škole?

Višestruka isplativost

Jozić objašnjava kako je jasno da su ćirilica i glagoljica stara hrvatska pisma, a da su Hrvati bili tropismena nacija i pisali glagoljicom, ćirilicom i latinicom. Činjenica jest, nastavlja Jozić, i da su hrvatska ćirilica, tzv. bosančica, i glagoljica danas vrlo zanemarena pisma iako su njima pisani neki od najvažnijih dokumenata hrvatske povijesti.

A stručnjak za jezike s Odsjeka za lingvistiku, akademik Ranko Matasović, iako nema izgrađeno mišljenje o potrebi uvođenja ćirilice u škole, smatra da bi u njima trebalo znatno više učiti - ruski, piše Jutarnji list.

''To je jezik koji se lako uči i višestruko isplati. Učenje ruskog, doduše, povezano je s poznavanjem ćirilice, a i činjenica jest da su i glagoljica i ćirilica dio hrvatske nacionalne baštine'', kaže akademik Matasović, uvjeren da su djeca, posebno u osnovnim školama, preopterećena mnogim sadržajima, pa je pitanje gdje naći prostora za učenje glagoljice i ćirilice.

''Na razini izbornih predmeta sve je moguće - kao izborni, mogao bi se učiti i kineski, no sve je stvar stručne analize kurikuluma'', kaže Marasović.

I danas je zgodno znati

''Ja znam pisati i čitati ćirilicu jer sam predavala u školi kada su se zadaće pisale i latinicom i ćirilicom. Znanje ćirilice čak me spasilo jedne ratne godine'', kaže Ljilja Vokić, bivša ministrica prosvjete i profesorica hrvatskog jezika. Prema njezinu mišljenju, ćirilicu je i danas zgodno znati, no nije ju dobro nametati. Zato bi bivša ministrica otvorila učenicima mogućnost izbora njezina učenja. Ljilja Vokić pritom podsjeća da ćirilica nije obilježje jednoga naroda da bi se zbog nje stvarala averzija.

''To nije srpsko pismo, samo su je Srbi zadržali, a Hrvati su se priklonili Zapadu i prihvatili latinicu. Kad bi se u školama otvorila mogućnost njezina učenja, vjerujem da bi bilo onih koji bi se odazvali'', procjenjuje Vokić.

Bolje bi bilo da uvedemo još jezika

''Ne znam što je rektor Boras želio postići ovim prijedlogom, ali činjenica je da jedino u čemu se svi slažemo jest da nam je gradivo preopterećeno i nije u skladu s vremenom u kojem živimo. Ako ostavimo sa strane ćirilicu kao svojevrsno političko pitanje u Hrvatskoj, i uz uvažavanje da je i znanje tog pisma dio pismenosti, svejedno mislim da bi za buduće generacije bilo korisnije uvesti nešto novo, poput učenja informatike ili još jednog stranog jezika'', komentira Radovan Fuchs, bivši ministar znanosti.

Dodaje kako u Americi djeca nemaju obavezan latinski, pa svejedno imaju izvrsne liječnike i pravnike.