Zagađenje i otpadne vode iz industrije prijete rijeci Savi

U sklopu Sava Parks mreže, koja obuhvaća 23 organizacije koje se bave zaštitom prirode u četiri zemlje sliva rijeke Save, provodi se niz aktivnosti s ciljem očuvanje prirodnih i kulturnih vrijednosti Save, njenih plavnih područja, biodiverziteta, ekološkog integriteta i kulturnog naslijeđa. 

Također, ta mreža posebnu važnost daje i unaprjeđenju kvaliteta regionalne suradnje koja u konačnici utiče na bolji status vode i vodenih ekosistema, ističu u Centru za životnu sredinu povodom 1. srpnja, Međunarodnog dana rijeke Save. 

“U sklopu navedene mreže Centar za životnu sredinu nastavlja da provodi aktivnosti uz rijeku Savu u Bosni i Hercegovini, od kojih je najvažnije spomenuti zaštitu područja i sprječavanje širenja invazivnih stranih vrsta biljaka koje prijete da unište ove vrijedne ekosisteme i koje predstavljaju drugi najveći uzročnik gubitka biodiverziteta u svijetu. Ove aktivnosti se provode kroz projekat Sava TIES koji uz Centar za životnu sredinu realizira i mnogo drugi partneri u slivu rijeke Save- navela je Iva Miljević, koordinatorica programa Biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za životnu sredinu. 

Sava je najveća rijeka u Bosni i Hercegovini i treća po družini pritoka Dunava. Od velikog je značaja za dunavski riječni bazen zbog svoje izvanredne biološke i pejzažne raznovrsnosti. Prisutne prijetnje rijeci Savi se uglavnom vežu za organsko zagađenje, otpadne vode iz industrije, komunalnih i poljoprivrednih izvora, kao i zagađenje nutrijentima koje je uglavnom uzrokovano poljoprivredom i utiče na eutrofikaciju stajaćih voda. Uz to, sve veći pritisak na rijeke u smislu hidro-morfoloških promjena negativno utiče na plavne doline rijeke Save jer ih odsijecaju od rijeke. 

Postojeća plavna područja i močvare dio su prirodnog sistema kontrole poplava i igrale su ključnu ulogu u tradicionalnoj regulaciji fluktuacija voda. 

Nadležni trebaju uzeti u obzir, kako navode iz Centra, veliki potencijal mjera prirodnih retenzija vode na ovom području, jer još uvijek postoje velike neurbanizirane površine koje mogu biti korištene upravo kao prirodne retenzije, na mnogostruku korist. Povećanje površine plavnih područja može povećati broj i veličinu močvarnih staništa u regiji, što zauzvrat može donijeti dodatne koristi zaštiti prirode, turizmu i aktivnostima lokalne ekonomije, a također može obrnuti procese nestajanja određenih važnih i osjetljivih ekosistema. 

“Danas, kada su nam rijeke pod sve većim pritiskom, važno je da se što češće naglašavamo njihovu važnost za naš opstanak, ali i prijetnje koje nam predstoje u slučajevima kada se neodgovorno odnosimo prema našim prirodnim resursima. U maju mjesecu smo bili svjedoci poplava koje na našu sreću nisu bile razmjera kao one iz 2014. godine. Poplave i posljedice poplava danas su sve češće i rasprostranjenije te naseljena područja u blizini rijeka bivaju izloženija riziku. Ne treba zaboraviti da je očekivano da je izloženost poplavama u porastu i da poplave neće biti lako predvidljive zbog uticaja klimatskih promjena koje već sada dolaze naglo i bez upozorenja - upozoravaju iz Centra za životnu sredinu.