WHO SEE: Dvadesetčetvrtišesti ako se pitaš đe sam, biću ti na binu Mostar Summer Festa

Dedduh i Noyz, crnogorski hip-hop duo koji se odaziva na ime Who See, u proteklim je godinama stekao ogromnu bazu fanova u regiji kojima se već na prvu dopao njihov bokeljski 'rap na gradele'. Mostarci ih itekako vole te je zato ljetna pozornica Mostar Summer Festa kao stvorena za njih. Dok ih čekamo da nam okrenu rime na gradele, nabacivali smo se pitanjima, dobro zezali i doznali što Klapa Who See misli o poslovičnoj crnogorskoj lijenosti.

Razgovarao: Milenko Margeta

Klapa, kako vam je biti poznati i izvan zaljeva – je li vas uspjeh zadesio spremne ili nemate kad?

Dedduh: Uspjeh i slavu smo dočekali u krugu porodice, onako, uz čašicu razgovora i pjesme. Jedva smo dočekali tu slavu, samo zbog toga i radimo ovo. Uživam kad svi ljudi znaju tko sam, a ja ne znam tko su oni. Sve je tako čarobno i osjećaj je kao da lebdiš.

Noyz: Bilo je neminovno da ovo što radimo jedan dan izbije na površinu, tako da smo bili spremni na eventualni uspjeh. Sad sve zajedno ima više smisla nego tada. Dosta puta smo padali u iskušenje da batalimo sve i uzmemo raditi nešto normalno. Sad je banja. Nemamo se što požaliti.

Krofne na plaži simbol su nemušta turizma. Jeste li ih i vi prodavali?

Noyz: Prodavanje krofni po plaži tokom sezone i gledanje guzica je zlatna rabota prema ovome što smo mi svojevremeno radili. Uglavnom su to bili neki fizički poslovi: mješalica, malter, izlivanje ploče... Radiš cijeli dan, uzmeš dnevnicu i popiješ je za dva sata. To mi je vrijeme, ipak, ostalo u lijepom sjećanju jer nije se moralo brinuti ni o čemu.

Dedduh: Uvijek nešto mora da se rabota. Ako ladimudišeš onda nisi konkurentan ni kao osoba. Zato smo mi radili razne sezonske poslove da bi od te crkavice kupovali kazete, diskove i obrazovali se uz hip-hop kulturu. Eto, da ne bude baš da smo samo pili pivo i...

Hajde da se vratimo kratko u prošlost, u 2013. i vaš nastup na Eurosongu s 'Igrankom'. Zašto, i bi li ponovno?

Dedduh: To je bilo generalno izazovno za nas pa smo iz znatiželje, a i iz razloga medijske pažnje, odlučili da napravimo jedan eksperiment. Također, i Javni servis RTCG nas je želio vidjeti na Eurosongu tako da su se sve kockice poklopile. U samoj Klapi postoje i različita razmišljanja o mnogim temama pa se uvijek dobro razgovaramo na određene teme i s nekim ljudima najbliskijim našoj grupi. Tko zna što bi bilo kad bi bilo?

Noyz: Bilo je zimsko doba kad smo dobili poziv za Eurosong i pristali smo jer nismo imali što pametnije raditi. Išli bi opet, samo bi tražili više para.

Godinu prije tog Eurosonga, 2012. ste iza sebe ostavili i TBF i Elemental i dignuli nagradu MTV Adria za najboljeg regionalnog izvođača. Kakav je osjećaj dobiti takvo priznanje ispred renomiranih žanrovskih kolega, a koji su ujedno i takmaci?

Dedduh: Bio je to jako bitan period za nas. Zadovoljstvo je biti u 'ekipi' takvih velikih grupa pa makar i da ne uzmeš titulu prvaka. Moram da se požalim da je MTV statuu prisvojio drug Noyz tako da ja nemam nikakav osjećaj.

Što mislite o ostavštini pionira crnogorskog hip-hopa – Monteniggersa?

Dedduh: Respekt!

Javna je tajna da se na estradi obilato konzumiraju opijati.

Dedduh: Ovo je tema za neku tribinu, neki okrugli stol i imalo bi se što reći na ovu temu u opštem smislu. Mislim da na 'našem' tržištu ima mnogo 'ozbiljnih priča', a mi smo kao glas naroda i poslali neke poruke kroz naše stihove.

Pjesma 'Zlato tone' britka je sociološka kritika ne samo crnogorskog nego i svakog post-Yu društva. Što mislite je li publika, ili bolje kazati – narod, spreman pustiti vodu da govna odu?

Noyz: Nije dovoljno samo da se pusti voda, nego mora četkom dobro da se zaguli. Lakše bi bilo očistiti dok je bilo svježe jer sad je to već skoreno odavno, tako da treba dosta da se grata.

Kako skulirate one likove kojima je uvijek preša? Koliko god ih izbjegavali, nekako smo osuđeni da na njih kad tad u životu nabasamo.

Dedduh: Vremena se mijenjaju... tokovi kapitala bude nove potrebe. Ljudi se prilagođavaju novcu, a ne obratno. Socijalne pravde nema, nestala je. Prema svim ovim parametrima i mi se navodimo jer smo zaključili da je vrijeme da se preši jer se nema kad. Vidim da se preši na sve strane tako da često izgleda k'o da su svi 'muve bez glave'. Dobro staro vrijeme kad se nije prešilo...

Može li se uopće izorganizirati život da nam nikad ne bi bila preša?

Dedduh: Jedino ako imate nasljedstvo od ujaka iz Amerike i to minimum milion dolara.

Noyz: Treba ili imati neke bogate roditelje ili ne očekivati od sebe previše.

Novljanin Rambo jedri. Koja je vama dvojici najdraža primorska razbibriga, čime ubijate vrijeme?

Noyz: Meni je najmilije kad se skupi ekipa, odemo neđe blizu mora, a malo dalje od gradova, šetališta, gumenih delfina na naduvavanje i baba što ne kvase kosu kad uđu u more da im se farba ne ispere. Pustimo muziku iz kola, okrenemo malo ribe na gradele, poslije se što popije i zapali i ne može bolje.

Dedduh: Nisam neki zaljubljenik u jedrenje i ribolov, više sam za gradelanje ili hladno pivo na pontu uz briškulu i trešetu.

Kotor je često tema vaših rima. Koliko Kotor i Boka utiču na vaš rad?

Noyz: Tu smo rođeni, tu smo odrasli pa je i logično da nas inspiriše i da se pojavljuje kao motiv u našim tekstovima.

Dedduh: Bez lažne skromnosti, mislim da smo pravi reprezentativci Boke kotorske. Volimo naš zaliv i cijelu istoriju i kulturu njegovu koju pokušavamo ne skrnaviti. Nebrojene priče, mitovi i legende vežu se za Boku. Lokalni dijalekt i sve originalno u njemu nama pomaže da izgradimo prepoznatljiv rap.

Biste li ipak mogli zamisliti život bez mora, možda negdje s nekom rijekom?

Dedduh: Živim u Kotoru i ne bih mogao da zamislim život bez mora, čak ni s nekom rijekom.

Odnedavno ste postali i očevi, obojica. Pelene, cuce, plač, nespavanje, kašice... kako se snalazite u ulozi očeva?

Dedduh: Najbolje od života. Nagrada za životno djelo. Ponosim se činjenicom da sam otac. Odmah sam se uhodao u posao, istrenirao nespavanje tu i tamo, razmazio derište malo i još pored toga gomila obaveza na poslovnim planovima.

Koliko su i kako prinove u obitelji utjecale na glazbeni kurs Who See-ja?

Dedduh: Moguće je da jesu. Ne znam što je u pitanju, ali imam utisak da se tu nešto promijenilo.

Poslovična crnogorska lijenost je stil života ili mit?

Dedduh: U Crnoj Gori su neradni samo 1. januar, Božić (jedan dan), Vaskrs-Uskrs (jedan dan), a ostalih 362 dana se radi u prvoj, drugoj, a negdje i trećoj smjeni. Rekao sam već da socijalne pravde nema pa bi to mogla biti slika društva u kom živimo. Stereotipi o lijenosti se kose s ovim statističkim podacima.

Mostar Summer Festom otvarate, no, kakvi su vam planovi za ostatak ljeta?

Noyz: Već smo počeli sa snimanjem novog albuma i plan je da se završi do kraja ljeta. A ljeto ćemo provesti malo po festivalima, malo u studio i, naravno, s djecom u slobodno vrijeme.

Rima za kraj – da pozovete publiku da vas dođe čuti na ovogodišnjem Mostar Summer Festu.

Noyz: Dvadesetčetvrtišesti ako se pitaš đe sam, biću ti na binu Mostar Summer Festa.